Za gospodjicu Marpl se
uvek govorilo da je fina, stara dama koja zna da podje zlu
u susret i da ga prepozna... Ona ga je prepoznala i u ovom
slucaju, ali ne bi se moglo reci da mu je isla u susret.
Cak je i pokusavala da mladu, dvadesetjednogodisnju Gvendu
Rid odgovori od ceprkanja po proslosti, ali nije vredelo...
Kako nije mogla da je ubedi da ostavi "usnulo ubistvo"
da spava i dalje i da nastavi zivot sa svojim muzem, ona
je resila da pomogne mladom paru da nadje svoj mir i pri
tome resi svoj poslednji slucaj u karijeri.
Zna se da je Agata Kristi ovaj roman, kao
i roman "Zavesa" (poslednji slucaj Herkula Poaroa)
napisala za vreme Drugog svetskog rata i ostavila ih kao
zavestanje svojoj cerki i muzu, da ih objave kao njene poslednje
knjige ukoliko joj se nesto desi. Poaroov poslednji slucaj
objavljen je 1975. godine, nekoliko meseci pre nego ce "kraljica
zlocina" zauvek telom napustiti ovaj svet, a poslednji
slucaj gospodjice Marpl ce biti objavljen nekoliko meseci
iza njene smrti, tako da niko nije ni mogao da je pita zasto
je upravo na takav nacin resila da napise romane koji ce
poslednji biti objavljeni. Zasto im je namenila bas takve
slucajeve? I naravno, zasto je resila da "upokoji"
slavnog Belgijanca, ali ne i dobrodusnu lady, plavih ociju...?
Eto, i posle skoro 250 napisanih misterija (kriminalistickih
romana, drama i kratkih prica) u svom zivotu, ostavila nam
je jos jednu misteriju... da pokusamo da je resimo sami...
U slucaju ove misterije koju ce resiti gospodjica
Marpl, mlada, tek vencana Gvenda Rid, koja je rodjena u
Indiji, a detinjstvo i mladost provela u Australiji, dolazi
u Englesku nekoliko meseci pre svog muza Dzila da pronadje
odgovarajucu kucu za njih i da je opremi. Obilazeci kuce
na juznoj obali Engleske, gotovo je prosla kolima pored
jedne male viktorijanske vile u Dilmutu kada je uocila natpis
da se ona prodaje. Vratila se i ostala ushicena - to je
bilo to. To je bila njena kuca. Bila je sigurna da je kuca
upravo onakva kakvu trazi... Bila je dovoljno prostrana,
ali ne i prevelika, sa zadnjim dvoristem iz koga se pruzao
pogled na zaliv... a i Dzil je zeleo kucu ne previse udaljenu
od obale...
Ona ju je kupila, namestila, uselila se...
ali kao sto pretpostavljate, nece bas sve biti kako treba.
Pocinju da se desavaju cudne stvari... Kako u romanima Agate
Kristi nema duhova (osim "duhova proslosti") to
pretpostavljamo da sve te "cudne" stvari moraju
imati neko razumno objasnjenje... Ne bi problem bio da je
sve ostalo na tome sto je Gvenda zelela stepenice u vrtu
na drugom mestu, za sta joj je kasnije i stari bastovan
rekao da su tu prvobitno i bile stepenice pa su zasute zemljom
i napravljene nove, kao i to sto je stalno skretala ka dnevnom
boravku sudarajuci se sa zidom, instiktivno misleci da su
tu vrata. Kada je razgovarala sa radnicima i pricala o tome
da zeli da otvori vrata na tom mestu, majstor je ispitujuci
zid zakljucio da su bas tu nekad zaista i bila vrata...
No to su sve mogle biti i neke logicne stvari... stepenice
prekoputa izlaznih vrata na dvoriste i vrata izmedju dve
prostorije umesto zaobilaznog hodnika...
Ali, mali sok za Gvendu nastaje kada trazeci
odgovarajuce cvetne tapete i zamisljajuci tapete sa naizmenicnim
buketicima maka i plavog razlicka za sobu u koju se bila
smestila, a koja je nekada bila decija i koja je sada bila
prekrecena, otvarajuci zidni ormar koji godinama nije bio
u upotrebi i koji je bio prekrecen, na ivicama ormara sa
unutrasnje strane ugleda upravo dezen koji je zelela za
tu sobu... naizmenicne buketice maka i plavog razlicka...
A bio je tu i neobjasnjiv strah dok se nalazi na stepenicama
unutar kuce... Sta se to zapravo desavalo? Nalazila se u
kuci za koju je sigurna da u njoj nikad pre nije bila, u
zemlji koju nikad nije posetila... Bilo je tu previse podudarnosti...
Da li postaje vidovita...? Da li ludi...? Plasila se da
ce uskoro ugledati nesto vise - nesto sto ne zeli... Sama
kuca je pocela da je plasi... Sama sebe je pocela da se
plasi... Stepenice je savladavala prelazivsi ih u trku...
Zabrinuta za svoj zdrav razum, ona prihvata
poziv Dzilovih rodjaka da im dodje na par dana u posetu
u London, da se malo zabavi... Prijatelji su bili niko drugi
do Rejmond Vest i njegova zena Dzoan... a u poseti im je
bila i Rejmondova tetka Dzejn Marpl. "...Gospodjica
Marple bese privlacna stara lady, visoka i mrsava, rumenih
obraza i plavih ociju... U njenim plavim ocima cesto bi
znao zasvetlucati munjeviti bljesak..."
Jedne veceri, sa jos par Rejmondovih prijatelja i tetkom
Dzejn, odlaze u pozoriste... Predstava se blizila kraju,
a onda je glumac na sceni izgovorio reci: "Pokrij
joj lice. Oci su mi zaslepljene, umrla je mlada...",
Gvenda je vrisnula, istrcala iz pozorista, trcala dok nije
uhvatila taksi i stigla u kucu svojih domacina pre svih
zatvorivsi se u sobu... Ubrzo za njom dolazi gospodjica
Marpl kojoj se ova u panici poverava pricajuci o dogadjajima
u kuci koju je kupila u Dilmutu, o svojim strahovima...
Ono cega se plasila - doslo je... Dok je gledala scenu u
pozoristu - videla je sebe kako kroz stepenisnu ogradu gleda
kako nesto nize, na stepenicama njene kuce jedan muskarac
davi jednu zenu...
On davi Helen... - rekla joj je Gvenda nekako
automatski... i ubrzo postaje svesna svojih reci. Strah
u njoj narasta - ona ne poznaje nijednu Helen... Ko je Helen?
Zasto je Helen ubijena? Ko je muskarac koji ju je davio...
Lice zene je bilo sasvim plavo, a njegove ruke sive, naborane,
kao zivotinjske sape... Gvenda mora da sazna istinu. Ona
nece imati mira dok ne sazna... Gospodjica Marpl je odgovara
od toga... plaseci se sta mlada devojka moze da otkrije,
ubedjujuci je da sve treba ostavi kako jeste i da ostavi
"ubistvo da spava"... No, Gvenda ne miruje...
Ona se vraca u Dilmut. Ubrzo joj se pridruzuje
muz i oboje pocinju da istrazuju. Gvenda otkriva da je godinu
dana dok je bila sasvim mala, kao devojcica od tri godine
ipak bila u Engleskoj. Rodjena je u Indiji, nedugo zatim
umrla joj je majka i njen otac se brinuo o njoj. On resava
da se vrati u Englesku sa cerkom i na brodu upoznaje mladu
Helen. Vencavaju se odmah po dolasku i kupuju kucu u Dilmutu...
Ona ga ubrzo napusta, ostavljajuci oprostajno pismo iz koga
se jasno vidi da je otisla sa nekim drugim... Nesto njene
garderobe i jedan od velikih kofera su takodje nedostajali
i sve je govorilo u prilog tome da ga je napustila, no Gvenda
saznaje da je njen otac posle dve godine umro u obliznjem
sanatorijumu do kraja zivota tvrdeci da ju je on ubio...
Sokirana tim saznanjem, Gvenda pocinje da biva opsednuta
time da otkrije pravu istinu... ne bi li dokazala da njen
otac nije ubica...
Gospodjica Marpl se vratila u svoje malo
seoce Sent Meri Mid... ali ni ona ne moze da miruje. Posle
samo nekoliko dana, zove svog starog dobrog doktora Hejdoka
da je pregleda zaleci se na slabost i moleci ga da joj "prepise"
malo svezeg morskog vazduha jer joj boravak u Londonu nije
prijao... "...Doktor Hejdok pocne spremati stvari
u torbu, a onda se okrene s osmehom prema njoj. - Recite
mi molim vas zasto ste poslali po mene. Lepo mi recite sta
zelite i ja cu to onda ponoviti za vama. Vi zelite moje
profesionalno misljenje da vam je potreban morski vazduh...
- Znala sam da cete me shvatiti - rece mu gospodjica Marpl
zahvalno..." Zatim mu je ipak ispricala zasto
zeli "na oporavak" bas u Dilmut, no on je savetuje
da ostavi sve to na miru... "Ali nisam ja u to
upletena. Radi se o dvoje veoma drage dece... Oni su veoma
mladi i neiskusni, puni poverenja i lakoverni. Osecam da
moram biti tamo i pripaziti na njih..."
Ona pronalazi mali zgodan i jeftin pansion
koji je sada vodila nekadasnja kuvarica njene prijateljice
Doli Bantri bas u Dilmutu... "Slucajno" setajuci,
ona srece Gvendu i ponovno se uplice u pricu istrazujuci
pomalo za svoj racun i na svoj nacin... tragajuci za sobaricama,
kuvaricama i osobljem koje je tada radilo u vili... Neko
je nesto morao da vidi ili da primeti... a niko ne sumnja
u stare gospodje, one su prirodno znatizeljne i zeljne razgovora
svake vrste... Cak su i pomalo dosadne, ali ni to ne moze
da im se zameri... U krajnjem slucaju, ako neko i zameri,
nece pogresno shvatiti... Po njoj, biti star ima i svojih
prednosti... posebno kad je u pitanju istrazivanje ubistva,
odnosno necije proslosti... Normalno je da se stara gospodjica
Marpl raspituje za staru sluzavku, starog bastovana, staru
dadilju... koji su nekada radili u toj kuci, toboze "poznavajuci
nekoga ko je poznavao njih" dolazeci tako do najneverovatnijih
otkrica...
U medjuvremenu Gvenda i Dzil su saznali da
tridesetak milja od Dilmuta zivi dosta stariji brat pokojne
Helen, doktor Dzejms Kenedi, sada u penziji... Nalaze ga
u staroj, oronuloj vili, gotovo na vrhu brda, okruzenog
knjigama... U razgovoru sa njim na povrsinu isplivavaju
mnogi drugi likovi iz tog perioda... Po recima njenog brata,
ona je bila vrlo vetropirasta i sklona slobodnijem zivotu
i provodu sa muskarcima. On ima takodje govori da su jos
tri muskarca postojala u zivotu njegove sestre. Prvo je
tu, sada cuveni advokat Volter Fejn, tada mladji partner
u firmi svog oca koji je otisao da zapocne novi zivot u
Indiji i za koga je mlada Helen resila da se uda i ubrzo
krenula za njim put te daleke zemlje. Medjutim, kada je
brod pristigao u luku, cim ga je ugledala ona je raskinula
veridbu i vratila se u Englesku upoznajuci u povratku Gvendinog
oca. Nastavak price znamo, ali ne znamo zasto je Helen tako
naprasno raskinula veridbu? Da li je Volter Fejn mogao i
bio sposoban da se osveti? Da li je taj miran i povucen
covek mogao da bude ubica? Da li je ona ipak nastavila vezu
sa njim po njegovom povratku u Englesku?
Mladi par upoznaje i penzionisanog majora
Ricarda Erskina i njegovu bolesno ljubomornu zenu. Ostavsi
sam sa Gvendom u jednom momentu, on joj priznaje da je upoznao
Helen i zaljubio se u nju pre nego se udala za njenog oca,
ali je tada vec bio ozenjen i imao dvoje dece i nije dolazilo
u obzir da se upustaju u neku ozbiljniju vezu... Da li je
harizmaticni, sarmantni, major Erskin, tada u punoj snazi
i tako zivotan u odnosu na povucenog mladog advokata mozda
bio razlog sto je Helen raskinula svoju veridbu sa njim?
Da li je major zaista zaboravio Helen, kako je rekao, ili
ju je kasnije proganjao kada je sa suprugom dosao u malo
primorsko mesto na odmor...? Koliko je slucajan bio njihov
dolazak u Dilmut? Oni su napustili mesto dan uoci njenog
nestanka... Da li njegova ljubomorna zena ima veze sa njenom
smrcu ili njenim nestankom...?
Tu je i Dzeki Aflik, "nepodobni"
mladic iz Helenine proslosti koji je radio kod advokata
Voltera Fejna ali je zbog problema na poslu isteran iz firme
i koji se vidjao sa Helen uprkos protivljenju njenog brata,
doktora Kenedija. On je sada vlasnik agencije koja organizuje
kruzne ture po juznoj obali Engleske... Da li je on ubio
Helen? Da li je Helen uopste ubijena, jer njen brat, doktor
Kenedi, tvrdi da su mu stigla dva pisma koja je dobio od
Helen posle njenog nestanka... Mladi par dobija ta pisma
i sa uzorkom njenog rukopisa koji im je doktor dao salje
ih strucnjacima, koji nedvosmisleno utvrdjuju da je rec
o istom rukopisu i da su pisma autenticna... Zakljucak sledi:
Helen nije ubijena. Ona je pobegla sa nekim muskarcem...
Sa kojim muskarcem je pobegla Helen? Da li
je postojao i neki drugi muskarac za koga niko nije znao
i nije mogao da im ukaze na trag...? Zasto je njen otac
uporno tvrdio da je on ubio svoju mladu zenu, da je njeno
mrtvo telo na krevetu u spavacoj sobi dok je Gvenda "videla"
ubistvo na stepenicama... Njeno telo nije bilo u sobi...
Bolje receno, njeno telo nije bilo nigde... Ona je napustila
njega, dok on uporno nije napustao svoju pricu, oteravsi
sebe takvim tvrdnjama u ludilo, a zatim i u sanatorijum
u kome ce nedugo posle toga i umreti...? Pre odlaska u sanatorijum,
on salje trogodisnju kci rodjacima u Australiju, gde ce
ona odrasti, ali ce se i osamnaest godina kasnije vratiti
u zemlju u kojoj je kao dete bila svedok misterije koju
ce sada morati da resi...
Nedugo zatim desava se jos jedno ubistvo.
Ubijena je osoba koja je na neki nacin povezana sa tom misterijom
iz proslosti. Da li nam taj drugi zlocin ipak ukazuje na
to da je i Helen ubijena pre osamnaest godina i da se nas
mladi par mozda isuvise priblizio ubici koji mora da reaguje
i spreci da bude otkriven. I ovaj zlocin je ubica vrlo pazljivo
isplanirao i tesko da bi ikada bio uhvacen da kasnije nije
pokusao jos jednom... A pitanje je zasto je pokusao kada
je i dalje bio bezbedan i kada i dalje nijedan trag nije
vodio do njega... Mozda zato sto se Gvenda u jednom momentu
onako plava i mlada pojavila na stepenicama... i podsetila
ga na Helen... Ili je ona u njemu instiktivno prepoznala
ubicu... stajavsi na onom istom mestu gde je bila kao dete...
Ili zato sto monsieur Hercule Poirot tvrdi da ce svaki ubica
pokusati da ubije ponovo...?
Tek, posle tog drugog ubistva, gospodjica
Marpl se sada zaista uplasila za njihove zivote, pa je resila
da malo ubrza stvar direktno ukazavsi na mesto gde bi moglo
da bude telo. Lokalnu policiju predvodi inspektor Primer
koji je iznenadjen prisustvom gospodjice Marpl komentarisuci
Gvendi: "...Ona je vrlo slavna zena, ta gospodjica
Marpl. Strpala je u svoj dzep najmanje tri sefa policije
u tri razlicite pokrajine. Mog sefa zasad jos nije strpala
u dzep, ali usudio bih se reci da ce se uskoro dogoditi
i to..."
Telo ubrzo pronalaze na mestu na koje je
ukazala gospodjica Marpl... Nedugo zatim sprecen je jos
jedan zlocin u kuci i to samo zahvaljujuci cinjenici sto
je policijski doktor jos uvek bio tu u kuci, pa se brzo
reagovalo. Rakija u flasi na stolu bila je otrovana... Ko
je to mogao da uradi? Ko je imao svakodnevni pristup kuci?
Ko je toliko smeo da rizikuje da u svakom momentu bude primecen
od strane clanova porodice ili osoblja...? Ubica je tu i
seta slobodno. Gospodjica Marpl se sve vise plasi...
Za razliku od Poaroa koji je cesto znao da
tvrdi za ubice "da ubijaju ponovo", gospodjica
Marpl je pred put razgovarala sa doktorom Hejdokom koji
ju je uveravao u sledece: "...Ljudi kazu da ubica
uvek ponavlja svoj zlocin. Ali, to nije istina. Ima osoba
koje izvrse zlocin, nekako se izvuku iz njega nekaznjeno
i onda prokleto brizno paze da nikad vise ne izloze svoju
glavu opasnosti... Jedan zlocin im je pruzio sta su hteli
i oni su zadovoljni. Ali, ako im zapreti neka opasnost...
ako neko pocne ceprkati... ubice ponovo..."
I ona je delila njegovo misljenje, i toga se i bojala i
zato je i savetovala Gvendi da se okane svega, a kako je
mlada dama bila tvrdoglava, ona je resila da joj pomogne...
Tako ce biti i do samog kraja kada
ubica nasrne opet na onom istom stepenistu, na mladu, plavokosu
zenu koja je ceprkala po proslosti i stajala na putu njegovom
mirnom, udobnom zivotu u kuci s pogledom na more... Ali
gospodjica Marpl ce biti tu i bice na visini zadatka...
(Za review korisceno izdanje: Sleeping murder; Usnulo
umorstvo: posljednji slucaj gospodjice Marple; Globus (Zagreb),
Matica srpska (Novi Sad); Jugoslavija; 1984.god.; 273 str.;
Prevod: Vladimir Geric; Biblioteka Djela Agathe Christie)