Hickory Dickory Dock
Bija baja buf
Globus (Zagreb) Jugoslavija
1976.god.
294 str.
Prevod: Vladimir Geric
Biblioteka Djela Agathe
Christie
Hickory dickory
dock
Bija baja buf
Globus (Zagreb)
Matica srpska (Novi Sad)
Jugoslavija
1986.god.
294 str.
Prevod: Vladimir Geric
Biblioteka Djela Agathe
Christie
Hickory dickory
dock
Vija vaja ven
Ljubljana : Mladinska knjiga
Slovenia
1997.god.
182 str.
Prevod: Tatjana Zener
Hickory dickory
dock
Tika, taka, tak
Narodna knjiga - Alfa
(Beograd)
Jugoslavija
1999.god.
179 str.
Prevod: Sasa Strizak
Biblioteka Agata Kristi
knjiga br. 32
Hickory dickory
dock
Tika, taka, tak
Narodna knjiga - Alfa
(Beograd)
Srbija i Crna Gora
2002.god.
243 str.
Prevod: Sasa Strizak
Biblioteka Agata Kristi
knjiga br. 32
Hickory dickory
dock
Vija vaja ven
Ljubljana : Mladinska knjiga
Slovenia
2006.god.
Prevod: Tatjana Zener
Zbirka Zepnice
God. 1955, Glavni
likovi: Hercule Poirot, Miss Lemon
UKRATKO: Pojava kleptomanije u studentskom
domu obicno nije zlocin koji bi privukao Herkula Poaroa.
Medjutim, kada je video spisak ukradenih i unistenih
predmeta ukljucujuci stetoskop, neke stare flanelske
pantalone, bombonjeru, iskasapljen ranac i dijamantski
prsten pronadjen u tanjiru supe cestitao je upravnici,
gospodji Habard, "na jedinstvenom i predivnom problemu".
Spisak nije imao nikakvog smisla. Medjutim, razmisljao
je Poaro, ako se radi samo o sitnom lopovu, zasto su
svi u domu tako preplaseni? Hickory, dickory, dock
Hickory, dickory, dock,
The mouse ran up the clock.
The clock struck one,
The mouse ran down!
Hickory, dickory, dock.
Dickery, dickery, dare,
The pig flew up in the air.
The man in brown
Soon brought him down!
Dickery, dickery, dare.
TV - Hickory Dickory
Dock
"Agatha Christie's POIROT VI",
1995(UK/LWT) 103min.
David Suchet(Poirot),
Hugh Fraser(Hastings),
Philip Jackson(Japp),
Pauline Moran(Miss Lemon)
Paris Jefferson (Sally Finch),
Jonathan Firth (Nigel Chapman),
Damian Lewis (Leonard Bateson),
Granville Saxton (Mr Casteman),
Gilbert Martin (Colin McNabb),
Elinor Morriston (Valerie Nobhouse),
Polly Kemp (Patricia Lane),
Sarah Badel (Mrs Hubbard),
Rachel Bell (Mrs Nicholetis),
David Burke (Sir Arthur Stanley),
Jessica Lloyd (Celia Austin)
Kriminalisticki
film. U hostelu za studente pocinju nestajati stvari
koje medjusobno naoko nemaju nikakve veze: zarulje,
svileni sal, cipela, ruksak, prsten, stetoskop. Hostel
drzi Grkinja, gospoda Nicoletis, sklona alkoholu, a
domacica je gospodja Florence Hubbard. U panosionu zive
studenti razlicitih struka: psiholog Colin koji tvrdi
da je savrseno ubojstvo moguce, Leonard (D. Lewis) koji
studira medicinu, Sally (P. Jefferson), studentica knjizevnosti
iz Amerike itd. Gospoda Hubbard vrlo je zabrinuta i
zeli pozvati policiju, ali je njezina sestra, gospodjica
Lemon, koja je zaposlena kod Herculea Poirota (D. Suchet),
nagovori da umjesto policije radije pozove slavnog detektiva
na veceru da on diskreto ispita situaciju. Na prvi pogled
Poirot uocava nesto sto ostali ne primjecuju i upozorava
i vlasnicu i domacicu da bi bilo najbolje da pozovu
policiju. Medjutim, tragediju ne uspijeva sprijeciti:
ubrzo strada prva zrtva, otrovana morfijem, a malo potom
i druge... Uloge: David Suchet,
Philip Jackson, Pauline Moran, Paris Jefferson, Jonathan
Firth, Damian Lewis, Jessica Lloyd, Scenarist: Anthony
Horowitz (prema romanu Agathe Christie), Redatelj: Andrew
Grieve
15.01.2005. Svetlana Andjelic,
urednik stranice, Beograd
Gospodjica
Lemon je bila zabrinuta zbog svoje sestre, gospodje
Habard, koja se posle dugogodisnjeg zivota u Singapuru
vratila u Englesku i prihvatila posao domacice u
studentskom domu koji je vodila Grkinja, gospodja
Nikoletis, koja je bila zena jako cudnog ponasanja
- nekada sarmantna i popustljiva a nekad nestabilna,
uzasna, svadljiva... Istina je bila u tome da je
gospodja Nikoletis konzumirala alkohol u malo vecim
kolicinama nego sto je to bilo normalno... Bila
je vlasnica nekoliko slicnih pansiona i studentskih
klubova. Sestra gospodjice Lemon je vodila racuna
o snabdevanju hranom i svim ostalim potrepstinama,
redovnom placanju racuna i svemu ostalom sto je
potrebno da takvo zdanje funkcinise kako treba.
A onda su u domu pocele da nestaju razne stvari
i njena sestra je bila veoma zabrinuta zbog toga.
Gospodjica Lemon je rekla Poarou: "Ne dopada
mi se cela ta situacija, mesje Poaro. Uopste mi
se ne dopada. Ne mogu da se otmem utisku da se tamo
desava nesto sto ne razumem..." Ovo bas
i nije bio slucaj njegovog ranga, ali smatrao bi
da bi bilo prilicno neprijatno trpeti gospodjicu
Lemon koja gresi u kucanju njegovih pisama... "Zatim
je vernom Dzordzu dato uputstvo da obezbedi kockaste
kolacice sa mnogo putera, simetricne sendvice i
ostale neophodne sastojke izdasnog engleskog popodnevnog
caja..." i rekao gospodjici Lemon da pozove
svoju sestru na popodnevni caj da on poprica sa
njom.
Gospodja
Habard sa sobom donosi spisak ukradenih stvari.
Na tom spisku su: jedna vecernja cipela, narukvica
(bizuterija), dijamantski prsten (kasnije pronadjen
u tanjiru supe), puder, karmin, stetoskop, mindjuse,
upaljac, stare pantalone od flanela, elektricne
sijalice, kutija cokolade, svilena marama (pronadjena
isecena na komade), ranac (takodje pronadjen isecen),
borni prasak, so za kupanje i kuvar. Herkul Poaro
je duboko uzdahnuo. Bio je opcinjen i najzad progovorio:
"Cestitam vam sto imate tako jedinstven
i predivan problem."... "Ja mislim da
ste u pravu sto ste zabrinuti. Jer, ta isecena svilena
marama, to nije bas prijatno. I iskasapljeni ranac,
to takodje nije prijatno. Ostalo izgleda kao detinjarija,
pa ipak, nisam siguran. Uopste nisam siguran."
Stanari
doma su: Patrisa Lejn - studira arheologiju, ima
nesto svog novca, prilicno stedljiva, tiha i otmena,
inteligentna ali dosadna. Materinski tip, pomalo
bezobzirna. Nestali dijamanstki prsten bio je njen
i pripadao je njenoj majci. Zaljubljena je u Najdzela
Cepmena; Valeri Hobhaus - pametna, misteriozna devojka,
prilicno sarkasticna. Bila je neko ko ima licnost.
Radi u salonu lepote. Njena je bila svilena marama
koja je kasnije nadjena isecena na komade; Len Bejtson
- student medicine, krupan, dobrodusan mladic ali
od onih koji lako prasnu, plahovit. Njemu je pripadao
ukradeni stetoskop; Kolin Makneb - na postdiplomskim
studijama psihijatrije, njemu su pripadale ukradene
flanelske pantalone; Seli Finc - Amerikanka, student,
vedra i vesela crvenokosa devojka, prijatnog izgleda,
vlasnica ukradene vecernje cipele; Najdzel Cepmen
- student srednjovekovne istorije i italijanskog
kezika, osobenjak, pronicljiv mladic ali detinjast
tip kome nedostaje odmerenost; Elizabet Dzonston
- studira prava i dosla je sa Jamajke, vredna, uravnotezena
i ambiciozna, izuzetno pametna, mada pomalo osobenjak;
Silija Ostin - zdepasta krupna plavokosa devojka,
radila je u ambulanti bolnice, zaljubljena u Kolina
Makneba; Dzin Tomlison - slatka i pravicna. Radi
kao psihoterapeut u istoj bolnici gde i Silija kao
i jos nekoliko drugih koji nisu toliko bitni za
nasu pricu...
Poaro odlazi u obilazak doma i upoznavanje stanara.
Gospodjica Habard je ugovorila sa njim da studentima
odrzi neko predavanje i da ih sam upozna na takav
nacin kako oni ne bi posumnjali pravi razlog njegovog
dolaska. Prijatno vece tokom koga su razgovarali
i o dogadjanjima u domu Poaro zavrsava recima: "Savetujem
vam da odmah pozovete policiju. Ne bi trebalo gubiti
vreme."
A
onda u domu pocinju da se desavaju i neke druge
stvari... Po beleskama gospodjice Dzonston na kojima
je mesecima radila proliveno je zeleno mastilo...
Samo jedna osoba u domu koristi zeleno mastilo...
ali da li je bas ta osoba to uradila ili neko zeli
da to tako izgleda... Uostalom, suvise je ocigledno!
Ocito je da se u ovom slucaju radi o nekom ne bas
ciste glave. Ako se vecina sitnijih predmeta mogla
podvesti pod neku vrstu kleptomanije - sta cemo
sa divljacki isecenim predmetima i sa motivima koji
su nekoga vodili da unisti rad vredne gospodjice
Dzonston... Osim toga, Poaro se u celu pricu nikako
nije sa spiska uklapao nestanak stetoskopa, bornog
praska, sijalica, soli za kupanje... zatim divljacki
isecen ranac... Ostalo su bile zenske sitnice koje
je mogla da pozeli neka od mladih gospodjica...
Razmatrajuci upravo te stvari koje nije mogao smisleno
da poveze Poaro rece gospodji Habard: "Imam
utisak da smo suoceni sa necim zaista ozbiljnim."
Posmatrajuci
danasnju mladez Poaro se setio na trenutak grofice
Vere Rozakov. "... Kakva egzoticna blistavost,
cak i pod stare dane! A ne ko ove danasnje devojke...
Bice da je to zato sto ja starim..." Suocen
sa njima i njihovim pricama i osecanjima "Poaro
je uzdahnuo. Iznenada je bio veoma umoran od ljubavi...
Naravno da je ljubav potrebna, mladi ljudi moraju
naci partnere, ali on, Poaro, imao je srece da je
sve to ostalo iza njega..."
Posle predhodne veceri i burnih dogadjaja, iako
su Silija Ostin i Kolin Mekneb objavili svoju veridbu,
u domu je vladala napeta atmosfera. A onda se desilo...
Poaro je ocekivao da ce se nesto desiti... Jedan
od stanara doma izvrsio je samoubistvo... Bilo je
u pitanju trovanje morfijumom... Poaro je ocekivao
da ce desiti nesto - ali ne samoubistvo i jos pri
tome da samoubica ostavi poruku na otcepljenom komadicu
papira sa tekstom: "Draga gospodjo Habard,
zaista mi je zao i ovo je najbolje sto mogu da uradim"
Rukopis je bez sumnje pripadao zrtvi, ali je Poaro
znao da sa porukom nesto nije u redu... Pocinje
istraga. Sa Inspektorom Sarpom on pretresa nedavne
dogadjaje i nestanak navedenih predmeta u domu.
"Neko je pokusao da iskoristi pocetnu recenicu
njenog pisma upucenog gospodji Habard - da bi ukazao
na na nesto drugo. Na samoubistvo..." Oboje
se slazu da nije u pitanju samoubistvo... vec ubistvo
...
Poaro
daje savet inspektoru Sarpu kako da nastavi postupak:
"Razgovor, prijatelju moj. Razgovor i samo
razgovor. Sve ubice koje sam ikada sreo uzivale
su u razgovoru. Po mom misljenju, mnogo cutljiv
covek retko izvrsava zlocin - a ako ga i pocini,
onda je to jednostavno, nasilno i savrseno ocigledno.
Medjutim, nas pametni, dovitljivi ubica - toliko
je zadovoljan sobom da pre ili kasnije nesvesno
izgovara nesto sto ga odaje. Razgovarajte s tim
ljudima, mon cher, nemojte se zadovoljiti obicnim
ispitivanjem. Ohrabrite njihove poglede, zatrazite
pomoc, raspitajte se o njihovim osecanjima - ali,
bon dieu! ne treba da vas ucim vasem poslu. Veoma
dobro pamtim vase sposobnosti..."
Inspektor
Sarp i Poaro pocinju da razgovaraju sa mladim ljudima.
Ovo je vise nego ijedan drugi roman - roman dijaloga.
Interesantno je kad sa deset ljudi razgovarate o
drugih devet ne biste li nesto vise saznali o njima
samima. Upravo to je bio metod koji je ovoga puta
primenjen. Otkriva se jedna po jedna tajna. Gotovo
da nema mladog coveka u ovom pansionu koji ne krije
neku tajnu ili nije upleten u nestanak neke od stvari
sa spiska posredno ili neposredno. Koja je tajna
zamenjenih bocica? Imaju li kakve veze morfijum,
so za kupanje i borni prasak? Kako su se deca "igrala"
zlocinaca i detektiva? Ko je od njih izjavio da
ce vrlo lako doci do tri razlicita otrova a da mu
se ne moze uci u trag? Sta se sa tim otrovima kasnije
desavalo? Da li je neko drugi mogao da iskoristi
jednu od te tri stvari i kasnije izvrsi ubistvo?
A onda Poaro moli gospodju Habard da mu, ako ikako
moze, napise pravi redosled kojim su stvari nestajale.
On, naravno ima neku ideju ali mora i da je potvrdi.
Kome su trebale sijalice i zasto su iseceni ranac
i svilena marama...? Poaro u blizini pronalazi radnju
koja prilicno jeftino prodaje rance studentima...
Nalazi identican ranac onom koji je nadjen isecen...
Poaro shvata da to nije uradio neko neuravnotezen
i zao vec da sve to itekako ima smisla... Poaro
je sve sigurniji u svoju teoriju... Kako ce ga zeleno
mastilo odvesti na pravi trag i kako ce to Poaro
i inspektor Sarp resavati ubistvo, a pri tome resiti
jos nekoliko drugih slucajeva...
Iako
gotovo uvek na licu mesta i na samom pragu resavanja
misterije u studentskom domu, Poaro i inspektor
Sarp nece moci da sprece jos jedno ubistvo. Pokrece
se jos jedna istraga koja ih ovoga puta vodi u sasvim
drugom pravcu i otvara i neke nove aspekte resavanja
predhodnog zlocina. Da li su oni u vezi? Da li je
u pitanju ista osoba? Zasto jedan od stanara doma
boravi u njemu pod drugim imenom? Da li on nesto
krije ili od nekoga zeli da se sakrije? Desava se
jos jedno ubistvo. Poaru se cini da se ponovo "potpisala"
ista osoba... Sve je blizi saznanju da je ista osoba
umesana u sva tri zlocina... Ali, da li ih je sama
i izvrsila...?
Razgovarajuci sa svojim starim prijateljem advokatom
Arturom Stenlijem Poaro iznosi pretpostavku da je
njegov klijent kod njega ostavio jedno zapecaceno
pismo koje bi trebalo da bude otvoreno pod odredjenim
okolnostima ili posle njegove smrti. Stari advokat
je zapanjen: "E, svasta, Poaro! U srednjem
veku vi biste sigurno bili spaljeni na lomaci. Kako
je moguce da znate sve te stvari!"
Koje odredbe sadrzi tajanstveno pismo do koga
Poaro dolazi...? Ko je jednom davno potpisao izvesno
priznanje i kakav ce to uticaj imati na resavanje
ovih zlocina...? Da li postoje neke tajne zlocinacke
veze medju stanarima doma... ili porodicne koje
se dobro skrivaju...? Poaro ce, kao i uvek, svaku
stvar dovesti na svoje mesto i zadovoljno potpisati
pisma koja ce narednog jutra gospodjica Lemon staviti
pred njega - "Tres bien, - rekao je ozbiljno
- Bez ijedne greske..."
UKOLIKO
STE NEDAVNO PROCITALI OVU KNJIGU I ZELITE SA NAMA
DA PODELITE VASE UTISKE - UCINITE TO ODMAH... KLIKNITE
OVDE I POSALJITE NAM KRATAK SADRZAJ, UTISAK,
KOMENTAR...