Evo nam opet iz pera
Agate Kristi stize jedan roman koji spada u kategoriju tzv.
"spijunskih romana"... koje je isto tako sa uspehom
pisala, ili sto rece jedna moja poznanica kada ga je nedavno
procitala - bio je to zacetak Velikog brata...
Jedan po jedan naucnik svetskog glasa, velikih
i naprednih ideja, koji je iza sebe imao bar neko epohalno
otkrice, nestajali su jedan po jedan. U poslednje vreme
- sve cesce. Gubio im se svaki trag. Poslednji medju njima
bio je fizicar Tomas Beterton. Posle smrti svoje prve zene,
nedavno se ponovo ozenio i nastavio karijeru preselivsi
se iz Amerike, preko Nemacke do Engleske. Sada je nestao.
Tajna sluzba ocajnicki zeli da zna gde je, nadajuci se da
ce tako doci i do ostalih nestalih naucnika. Agenti sirom
sveta pokusavaju da mu udju u trag a paznja je naravno usmerena
i na njegove prijatelje i mladu zenu. Jedan od agenata,
gospodin Dzesop, vise puta je razgovarao sa njom iznova
pretresajuci svaki detalj njegovog zivota o kome je ona
mogla nesto da mu kaze, kao i to kako je proveo nekoliko
poslednjih dana pre nego je nestao. Medjutim, agenti i tajno
vrse prismotru ne gubeci nadu da ce Tomas ipak pokusati
da kontaktira svoju zenu ili nekoga od prijatelja.
Njegova zena je naravno ocajna, ubedjena
da je on kidnapovan, ali nema nikakvu ideju gde bi mogao
da bude. Da li je to bas zaista tako? Oliva Beterton je
bila lepa zena, u kasnim dvadesetim godinama, bujne crvene
kose. Ona je stalno u kontaktu sa gospodinom Dzesopom i
iznenada ga obavestava da je resila otici na odmor negde
gde je toplo... Spanija, Maroko... Naravno, resili su da
je prate.
Nekako u istom periodu i mlada Hilari Krejven
je resila da otputuje i pobegne iz sivila Londona - takodje
u toplije krajeve. Trebala je da leti do Pariza gde bi presela
u avion za Kazablanku. Medjutim zbog magle na pariskom aerodromu,
let je usmeren u drugi grad a zatim je autobusom nastavila
put Pariza. Zbog svega toga propustila je redovni let za
Kazablanku i morala je da ceka drugi. Cekajuci, razmisljala
je o svom zivotu i svim problemima, koje je, kako se nadala,
ostavila iza sebe. Posle teskog perioda u svom zivotu, rastanka
od muza i cerkine smrti za koju je optuzivala sebe, htela
je samo da pobegne negde daleko u nadi da ce zauvek nestati
sa lica zemlje. Nije ni bila svesna koliko je bila blizu
svojih zelja.
Medjutim, Hilari je zivot ipak hteo. Let
koji je propustila za Kazablanku imao je udes prilikom sletanja
i svi putnici su poginuli osim nekolicine njih koji su u
jako teskom stanju prevezeni u bolnicu. Hilari shvata kakvu
je ludu srecu imala. Stigavsi u Kazablanku kasnijim letom,
ona saznaje da je jedna od prezivelih putnica aviona, koja
je u jako teskom stanju, zena Tomasa Betertona. Kakve veze
imaju ove dve zene i kakvu ce uslugu gospodin Dzesop traziti
od Hilari, saznacemo vrlo brzo.
Kada ju je ugledao otkrio je isuvise veliku
slicnost sa zenom nestalog naucnika koja je sada u bolnici
brojala poslednje trenutke svog zivota. A ona je zelela
da zivi za razliku od Hilari. Kada ju je Dzesop ugledao,
prvo je primetio tu slicnost a zatim shvativsi po njenom
ponasanju da je vrlo blizu toga da izvrsi samoubistvo, on
pravi dogovor sa mladom zenom... ako vec zeli da umre, pruzice
joj sansu da krene u jednu prilicno samoubilacku avanturu
i nastavi put u nepoznato kao Oliva, zena Tomasa Betertona...
Ona prihvata izazov. Zatvorena nedelju dana u jednoj bolnickoj
sobi, Hilari pokusava da nauci sto vise o Tomasu i Olivi,
odnosno udje ulik druge mlade zene za slucaj da je neko
ipak poznaje, tamo negde gde ide. A ona ne zna gde ide i
niko ne zna gde ide. Svi cekaju da vide da li ce neko uopste
kontaktirati zenu Tomasa Betertona. To im je jedina sansa
i bice i jedini trag.
Napustivsi bolnicku sobu, posle opravka od
udesa, Hilari, sada kao Oliva Beterton odlazi u hotel gde
usput upoznaje nekoliko ljudi... Sa nekima od njih krenuce
na organizovani izlet i nikada se vise nece vratiti u hotel...
Ubrzo postaje svesna da je njena avantura zapocela...
Sa grupom svojih saputnika stize u nesto
sto lici na dobro opremljen medicinski centar za lecenje
obolelih od gube (lepre). "Putnici
su stigli na mjesto bez povratka. Hilary se kockala sa smrcu
i izgubila. I sad je znala da je Jessopova dijagnoza bila
ispravna. Vise nije zeljela da umre. Zeljela je da zivi.
Strast za zivotom opet se svom snagom rasplamsala u njoj...
- Ponovo sam ziva, zdrava, ali sada sam kao stakor u stupici
- razmisljala je. - Kada bi barem postojao neki izlaz..."
Uzasnuta je time a pogotovo kasnije kada
shvata da je taj izgled samo paravan za mnogo strasnije
stvari koje se desavaju na tom mestu. Centar je javnosti
tako i predstavljen, uziva donacije sa raznih strana sveta
i pokroviteljstvo samog predsednika republike. Kako ih uveriti
da je surova stvarnost sasvim drugacija...?
Zbog interesantnosti dalje radnje, moja prica
o konkretnim dogadjajima ovde staje. Citajte i saznajte
kako ce proci njen susret sa muzem i kako ce on reagovati
kada vidi drugu zenu umesto svoje... Zasto Tomas Beterton
ispred koga je Hilari stala u strahu da ce on reci - To
nije moja zena... nije licio bas mnogo na onog Tomasa Betertona
koga je vidjala na slikama... Da li je to uopse i bio on?
Da li je to mozda zamka za nju, test, provera... Kako ce
Hilari reagovati...?
Saznajte zasto cuveni naucnik Tomas Beterton
iako je vec mesecima tu gde jeste jos uvek nije prikazao
nista od svog znanja i da li se jos uvek prilagodjava novonastaloj
situaciji ili je u pitanju nesto sasvim drugo... Na momente
zaista imamo utisak da to nije on i da je Hilari sve podmetnuto...
Zasto bi bilo? Kako ce se Hilari snaci i kako ce zadoboti
naklonost mladog naucnika, hemicara Endija Pitersa koji
je bio medju clanovima grupe sa kojom je i krenula na ovo
putovanje i kako ce joj ta naklonost na kraju spasiti zivot...
Otkrijte kako se Hilari snalazi u odnosima sa "muzem"
ali i sa drugim clanovima male zajednice koja se nalazi
u sred marokanske pustinje...
Posle nekog vremena, ipak se pita - zna li
gospodin Dzesop gde je ona uopste, da li su je pratili,
ima li nade da vise ikada ziva napusti to mesto? Zasto je
jedino ona sposobna da se suprotstavi prebogatom gospodinu
Aristidesu koga je nakratko videla i u jednom restoranu
u Kazablanci pre polaska na put kroz pustinju... Ko je uopste
on i kako ce susret iz Kazablanke uticati na njen boravak
u pustinji... Svesna da ih u svakom trenutku posmatraju,
prisluskuju ona ipak iznalazi nacin da razgovara otvoreno
sa svojim "muzem". Oseca da jos jednoj osobi moze
da veruje. Da li je u pravu i sme li da rizikuje?
Da li se Hilari ikada pokajala sto je pristala
na ovu ludost i da li je smrt od prekomerne doze pilula
za spavanje mogla biti blaga za ono sto je ovde ceka ako
otkriju njen pravi identitet. I ko su zapravo oni i sta
zele od tih mladih naucnika kojima su se okruzili i dali
im potpuni komfor? Zasto ti ljudi uopste pristaju na to
i koji su njihovi motivi da se potpuno odreknu spoljnog
sveta i ostave sve za sobom jer je cinjenica da niko od
njih tu nije dosao protiv svoje volje.
Tek kada Hilari bude upoznala "vrhovnog"
ove cudne zajednice, onoga ko je to sve zamislio i organizovao
i kada napokon bude shvatila koji je cilj svega toga postace
svesna prave opasnosti u kojoj se nasla ne samo ona vec
i svi ti mladi i pametni ljudi oko nje. Resava da sudbinu
sveta uzme u svoje ruke. Sa druge strane u njoj i dalje
tinja nada da ni u spoljnom svetu gospodin Dzesop nije digao
ruke od nje i da nece poverovati u pricu o tome da je grupa
turista nastradala od eksplozije u pustinji. Mozda ce neko
naci tragove sto ih je ostavljala tokom puta.
Citajte o tome kako je mladi Endi Piters
postao Hilarin saveznik u nameri da ih izvuce iz tog kaveza
u kome su se nenadano nasli. Saznajte zasto Endi smatra
da je za Hilarinog "muza" bolje da ipak ostane
tu gde jeste... Da li je u pitanju samo ljubomora ili nesto
mnogo drugacije...? Otkrijte kako ce u poslednji cas Hilari
sebe, a i mnoge druge spasiti od uzasne operacije koja ih
sve ocekuje jednog dana... Saznajte kako ce se na vrlo dramatican
nacin razresiti ova drama i kako je upravo uz Hilarinu pomoc,
Endijevu hrabrost i Dzesopovu retoriku razotkrivena ne samo
tajna organizacija vec i mnogi drugi... Ne samo sto Oliva
Beterton nije bila Oliva, vec Hilari Krejven, to vec znamo,
vec i mnogi drugi nisu bili ono za sta su se predstavljali.
Bio je to jos jedan dramatican zavrsetak
nekog drugacijeg stiva na koje nismo bas navikli kada je
u pitanju pisanje gopodje Kristi, ali ne manje zanimljivo
i raskosno, bogato zanimljivim likovima koje razotkrivamo
iz stranice u stranicu sve dok ne dodjemo do kljucnog finala
koje kao i u vecini njenih kriminalistickih romana donosi
velika iznenadjenja i preokrete. I naravno, novu romansu
na pomolu.