They
do it with mirrors
Ruka brza od oka
Narodna knjiga; - Alfa
(Beograd)
Jugoslavija
1997.god.
182 str.
Prevod: Milan Secujski
Biblioteka Agata Kristi
knjiga br. 16
They
do it with mirrors
Ubistvo so ogledala
Skopje : Detska radost
1998.god.
257 str.
Prevod: Vera Trandafilovska
Biblioteka Bestseleri
They do it with mirrors
Ruka brza od oka
Narodna knjiga - Alfa
(Beograd)
Srbija i Crna Gora
2002.god.
202 str.
Prevod: Milan Secujski Biblioteka Agata Kristi
knjiga br. 16
They
do it with mirrors
Trik je u zrcalima
V.D.T. (Zagreb)
Hrvatska
2005.god.
206 str.
Prevod: Ana Levak
Izabrana djela Kraljice krimica
knjiga 6
God. 1952, Glavni lik: Miss Marple
UKRATKO: Zitelji viktorijanske kuce
po imenu Stonigejts bili su ubedjeni da ljupku i krhku
Kari Lujzu Serokold svi obozavaju. Ali, dogadjaji koji
ce uslediti naterace ih da se zapitaju da li je zaista
tako.
U ogromnom viktorijanskom zdanju u kojem zivi Carrie
Louise, stara prijateljica Jane Marple, u zraku se osjeca
opasnost. Na nagovor zajednicke prijateljice gdica Marple
odlazi na imanje koje je sada pretvoreno u rehabilitacijski
centar za maloljetne delinkvente. Mjesto vrvi mladim
prijestupnicima, a jedan od njih pokusa ubiti upravitelja
Lewisa Serrocolda, treceg supruga Carrie Louise. Na
srecu neuspjesno! To se, medjutim, ne moze reci
za misterioznog posjetitelja koji u isto vrijeme biva
ustrijeljen u drugom dijelu zamka. Ispostavi se da je
rijec o Christianu Gulbrandsenu, posinku Carrie Louise.
Gdjica Marple mora upotrijebiti svu svoju lukavost kako
bi rijesila zagonetku njegova posjeta i njegova
ubojstva... (izvor V.D.T.
- Zagreb)
TV - Murder with Mirrors,
1985(USA/TVM) 100min.
Helen Hayes (Miss Marple),
Bette Davis (Carrie Louise Serrocold),
John Mills (Lewis Serrocold),
John Woodvine (Christian Gilbranson),
Dorothy Tutin (Mildred Strete),
James Coombs (Steven Restarick),
Tim Roth (Edgar Lawson),
Christopher Fairbank (Sergeant Lake),
Leo McKern (Inspector Curry),
Liane Langland (Gina Markham)
TRIK
JE U ZRCALIMA (MURDER WITH MIRRORS)
"Trik je u zrcalima" je ekranizacija istoimenog
romana Agathe Christie. Ulogu gdice. Marple po drugi
je put uvjerljivo odradila legendarna glumica Helen
Hayes, potpomognuta josjednom glumackom legendom,
Bette Davis. Gospodjica Marple (Helen Hayes), doznavsi
za okrutno ubistvo, odlazi u posetu staroj prijateljici
Carrie Louise Serrocold (Bette Davis). Naime, ubijen
je njezin posinak, a prema svim indicijama, to bi
mogla biti tek prva u nizu zrtava. Gospodjica Marple
u
raskosnom zdanju svoje prijateljice zatice mnostvo
sumnjivih osoba, no pravi ubica bi se mogao skrivati
i na nekom drugom mjestu. Film je snimljen na autenticnoj
lokaciji, zdanju iz 13. veka i moze se ubrojiti u
jednu od uspelijih ekranizacija romana Agathe Christie.
Uspjeh filma pociva na nadahnutom glumackom izvodjenju
legendarne glumice Helen Hayes. Ona je visepoznata
kao pozorisna glumica, no njeni izleti u filmske vode
takodje ostaju u dugotrajnom pamcenju. Njena karijera
se proteze u periodu od osamdeset godina jer je pocela
glumiti vec s pet, a medju mnogobrojnim nagradama
treba navesti dva Oscara, Emmyja i Tonyja. (zahvaljujem na detaljnoj informaciji o filmu Marini,
clanu naseg Agata Fan Kluba koja je film pratila na
hrvatskoj
televiziji RTL odakle su i slike poslate kao prilog)
Helen Hayes
(Miss Marple)
John Mills
(Lewis Serrocold)
Bette Davis
(Carrie Louise Serrocold)
Helen Hayes
(Miss Marple)
i
Bette Davis
(Carrie Louise Serrocold)
TV - They Do It with Mirrors,
1991(UK/BBC) 100min.
Joan Hickson (Miss Marple),
Jean Simmons (Carrie-Louise Serrocold),
Joss Ackland (Lewis Serrocold),
Faith Brook (Ruth van Rydock),
John Bott (Christian Gulbrandsen),
Gillian Barge (Mildred Strete),
David Horovitch (Inspector Slack),
Holly Aird (Gina Hudd),
Todd Boyce (Walter Hudd),
Christopher Villiers(Alex Restarick)
15.09.2005. Svetlana Andjelic, urednik stranice, Beograd
Kod velike vecine
kriminalistickih romana, posebno kod Agate Kristi
- sam naslov romana sugerise nam nesto bitno (Ubistvo
tamo-amo ili Misterija ovde-onde) ali kad naidjete
na naslov poput "Ruka brza od oka" (ili
u hrvatskom prevodu: "Trik je u zrcalima"),
odnosno u originalu "They do it with mirrors"
mi nekako intuitivno znamo da buduci ubica planira
da nas zavede i obmane poput iluzioniste koji izvodi
svoju predstavu i daje nam da vidimo ono sto on
zeli da vidimo. Stoga se necu zadrzavati na opsirnijem
opisu radnje romana jer cu vam tako pokvariti zadovoljstvo
citanja ovog romana odlicnog zapleta.
Okosnicu romana cine dogadjanja u Stoningejtsu,
velikoj vili prebogate Kari Lujze Serokold. Ona,
njena sestra Rut i Dzejn Marpl bile su davno (ali
- bas davno) zajedno u Internatu u Firenci. Od tada
traje njihovo prijateljstvo. Ali, nasa tetka Dzejn
je uglavnom vidjala Rut. Sa Kari Lujzom uglavnom
je razmenjivala Bozicne cestitke. Pri poslednjem
susretu sa Rut, ova je izrazila svoju nejasnu zabrinutost
za svoju sestru. Brine, ali ne zna zasto. Jednostavno
- osecaj. I eto povoda da gospodjica Marpl krene
u Stoningejts. Rut, ne zeleci da dodatno uznemirava
svoju sestru najavljuje dolazak gospodjice Marpl
pod izgovorom da je njihovoj dragoj siromasnoj prijateljici
Dzejn potrebno malo kvalitetnog odmora sa prijateljima
na nekom ugodnom mestu, a koji sebi ne moze da priusti...
I tako se gospodjica Marpl u svojoj najistrosenijoj
garderobi pojavila u Stoningejtsu.
Stoningejts nije bio samo ogromno viktorijansko
zdanje u kome je zivela Kari Lujza sa svojom porodicom,
vec je u okviru istog imanja, prilicno blizu kuce
bio i internat - ili kako su ga oni zvali Koledz
za mlade prestupnike koje je njen suprug sa svojim
saradnicima hteo na jedan veoma neobican nacin da
ucini pogodnijim za drustvo i olaksa im zivot. Koledz
je bio doduse ogradjen zicom i zakljucan nocu, ali
sama cinjenica da se po dvoristu i kuci slobodno
krecu doktori, psihijatri i neki od sticenika Koledza,
pa cak samo i preko dana, davala je ovom imanju
nesto drugaciji izgled nego sto bi to bilo u nekim
drugim okolnostima.
Kari Lujza se sa samo sedamnaest godina udala za
pedesetogodisnjeg istrazivaca Gulbrandsena, udovca
sa troje odrasle dece. Kako su godine prolazile
i nisu dobijali dete, usvojili su Pipu, ali je Kari
Lujza ubrzo zatim ostala trudna. Dobili su kcer
Mildred. Nekako nesvesno Kari Lujza je vise paznje
posvecivala Pipi a sve u strahu da je po rodjenju
sopstvenog deteta ne zapostavi, ali ispadalo je
u stvari da zapostavlja rodjenu kcer. Mildred je
to itekako primecivala. Vec sa trideset dve godine
ostala je udovica. Fondacija koju je Gulbrandsen
osnovao i ostavio njoj na upravljanje bila je vrlo
velike vrednosti. Kari Lujza se ubrzo zatim udala
za Dzonija Restarika, pustolova i lenstinu prihvativsi
brigu o njegovim sinovima iz prvog braka. Nestalan
kakav je bio, nije joj dugo ostao veran. Nedugo
zatim su se razveli da bi on mogao da se ozeni drugom
zenom ("uzasnom Jugoslovenkom" kako Agata
kaze), ali su samo posle nekoliko meseci braka njih
dvoje nastradali u saobracajnoj nesreci. Tako su
njegovi sinovi Stiven i Aleks Restarik ostali sa
Kari Lujzom. Ona se onda udala za Luisa Serokolda,
naucnika koji se bavio pitanjima maloletnicke delikvencije
i prevaspitavanja mladih ljudi ne zaleci ni vreme
ni novac njene fondacije za to. Pipa i Mildred su
se udale. Mildred za kanonika Strita koji je nedavno
umro a Pipa za jednog Italijana rodivsi kcer Djinu.
Na porodjaju je umrla. Drustvo u Stoningejtsu je
dakle bilo prilicno sarenoliko: Kari Lujza, njen
muz Luis, pastorci Stiven i Aleks, kcer Mildred
i unuka Djina koja se udala za mladog Amerikanca
Voltera i sa njim dosla da zivi kod bake.
U kuci su jos bili i gospodjica Dzulijet Belever
koja je brinula o Kari Lujzi i obzirom da je ova
bila prilicno krhka i nezna, gospodjica Belever
je imala ulogu domacice. Kari Lujza ju je smatrala
ne samo domacicom, vec i negovateljicom, sekretaricom
i veoma vernom prijateljicom. Srecemo i mladog doktora
Maverika, psihijatra koji se sa one strucne tacke
gledista bavio mladicima problematicnog ponasanja
i imao devizu "Svi smo mi pomalo ludi".
Deo ogromnog zdanja bio je preuredjen za potrebe
Luisovog posla. Tu su bile kancelarije i spavace
sobe za nastavno osoblje, dva mlada coveka koji
su radili kao nastavnici kao i gospodin Baumgarten
jedan od visih predavaca na Koledzu kako su ga oni
zvali. Uvek su kao gosti u kuci bila i po trojica
mladih sticenika koji su se smenjivali svakih nedelju
dana.
Kari Lujzina sestra Rut je brinula zbog necega neodredjenog.
Boravila je u kuci pre izvesnog vremena i imala
je utisak da nesto ne valja, da li sa ukucanima
ili sa nekim od sticenika ali po njenom misljenju
i Luis i Kari Lujza su bili previse u oblacima.
On je ziveo samo za svoje ideje i istrazivanje i
nije video nista drugo a ona je, kao i celog zivota
uostalom, imala samo pozitivno misljenje o ljudima
i svuda videla samo dobre i lepe stvari. A zivot
nije bas tako sladak. Zato je i poslala tamo bas
gospodjicu Marpl jer je ova imala potpuno suprotnu
osobinu - uvek je u svemu videla prvo ono najgore,
a kada ga zaista i primeti ono je nesumnjivo i prisutno.
Bez obzira na godine i na prvi utisak koji ostavlja
kod nekoga ko je ne poznaje, gospodjica Marpl nije
bila neko ko bi umisljao stvari. Vec drugi pogled
na njene celicno plave oci odavao bi nam nesumnjivo
pronicljivu i razumnu osobu. Ona je samo izgledala
smuseno dok vam objasnjava nesto, trazeci prave
reci da vam kaze ono sto za sada i njoj samoj nije
jasno ali ona nekako oseca da ima smisla i da je
vazno.
Jedan od sticenika Luisa Serokolda bio je i Edgar
Loson. Gospodjica Marpl je odmah nasla pravi izraz
za njega - neprilagodjen. Svaki put bi pricao neku
drugu pricu o sebi i o tome ko mu je pravi otac.
Uvek bi njegov otac bio neka druga vazna licnost
koja zbog polozaja nije mogla da se ozeni njegovom
majkom i njega sad, eto, progone. A gospodin Serokold
je bio tako dobar prema njemu sto ga je odveo iz
Londona, mada ni ovde nije sasvim bezbedan. Delovao
joj je nekako teatralno, kao da glumi tekst neke
predstave... Gospodjica Marpl je bila ljubazna prema
njemu i rado je razgovarala sa njim tako da joj
se on vrlo lako poveravao. Saznala je od njega vise
o ukucanima nego sto je mogla i da pretpostavlja.
Samo, da li je mogla da veruje Edgaru Losonu?
Kako je gospodjica Marpl neko ko je sa strane dosao
u njihovu kucu a vidi se da je Kari Lujza jako voli
i postuje, ubrzo jedan po jedan dobijaju inspiraciju
i zelju da razgovaraju sa njom, onako usput... I
Volter Had je zarko zeleo sa nekim da prica. Njemu
se nije dopadalo sto je ovde umesto u Americi. Po
njemu, Djina je ovde sasvim druga osoba. Bavi se
tim mladim momcima koji su skrenuli sa pravog puta
i sa Stivenom Restarikom se angazuje oko njihovih
pozorisnih predstava, i sto je jos cudnije, izgleda
kao da uziva u svemu tome dok se on oseca potpuno
beskorisno. Zatim je cavrljala sa Mildred, pa sa
Djinom... Cak je i Luis nasao vreme za nju pokazavsi
joj njihove ucionice, radionice i prostorije Koledza.
Kada je otisla na spavanje te veceri - nije imala
utisak da nesto posebno nije u redu, posebno ne
kad je Kari Lujza bila u pitanju.
Uskoro im dolazi u posetu stariji sin njenog prvog
muza - Kristijan Gulbrandsen. Slucajno, kako se
to samo u knjigama desava, gospodjica Marpl bila
je prilici da cuje delove razgovora izmedju Luisa
Serokolda i Kristijana Gulbrandsena. Njihov razgovor
ticao se bez sumnje Kari Lujze i obojica su se slozila
sa tim da "to mora da se izvede a da ona ne
sazna i da se o njoj mora voditi racuna..."
Pored svega toga, imalo to veze sa njihovim razgovorom
ili ne, ali Luis Serokold je te veceri sprecio svoju
zenu da uzme svoju uobicajenu dozu leka. Gospodjica
Belever je bila veoma ljuta zbog toga? Da li je
Luis sumnjao da se nesto nalazi u leku koji uzima
njegova zena?
Ostroumna gospodjica Marpl uvidja da je Rut bila
u pravu. Nesto se veoma cudno desava u toj kuci.
Te iste veceri u jednoj od soba ogromnog zdanja,
i pored svog opreza, desava se ubistvo. Izgleda
da svi imaju alibi jer su cele veceri bili jedni
drugima pred ocima. Zrtva je jedina osoba koja nije
bila u salonu te veceri i zato se i pruzila prilika
da postane zrtva... Jedini koji su mogli biti sumnjivi
su Volter Had koji je izasao na kratko iz salona
da popravi osigurac jer je u jednom momentu nestalo
struje, kao i Aleks Restarik koji je te veceri stigao
iz Londona. Tu je naravno i dve stotine mladih neprilagodjenih
osobenjaka. Da li je neko od njih to mogao da ucini?
Na prvi pogled, iako je bilo kod od njih imao priliku
za to, motiv se uopste ne nazire...
Inspektor Kari sprovodi istragu i prica sa svakim
od njih ponaosob. Uskoro je upoznat i sa cinjenicom
da je u kuci gospodjica Marpl o kojoj mu je pricao
narednik Bleker. "Zlocin je vas prvi komsija..."
govori joj on i resava da misljenje stare dame itekako
uzme u obzir. Sa njom raspreda sve moguce varijante
kako je zlocin mogao da se desi, da li je iko u
momentu nestanka struje mogao neprimecen da napusti
salon i koji bi bio pretpostavljeni redosled poteza
te veceri. A onda u razgovoru sa Aleksom Restarikom,
njih dvoje dobijaju zanimljive ideje. Aleks je bio
pozorisni reditelj i kao takav, posmatrao je svet
oko sebe sa nekog drugacijeg stanovista. Za njega
je sve bilo scena.
Ko je u ovom slucaju rezirao dramu i hteo da brzom
rukom prevari oko gledalaca? I kakve veze imaju
ubistvo koje se desilo sa sistematskim trovanjem
Kari Lujze? Zasto se desilo ubistvo ako je neko
hteo vec otrovom da zavrsi "posao"? I
kako se istraga tako lako prebacila na resavanje
pitanja "ko to truje Kari Lujzu" kada
je to bilo nesto jos uvek nedokazano i samo u pricama
nasuprot ubistvu koje se desilo i koje je bilo toliko
stvarno? Da li je rec o istoj osobi? Da li bi ista
osoba trovala Kari Lujzu i bila spremna da izvrsi
ubistvo? Posto je slucaj resavanja ubistva zapao
u izvestan corsokak nedostatkom ociglednog izvrsioca,
istraga se prebacila na teren trovanja? Da li je
ubica sa tim i racunao da ce im tako odvuci paznju?
Da li i ovde jedno treba da zamagli drugo?
Ubrzo je jedan od sticenika Koledza koji se hvalisao
kako je video "nesto" te veceri, nadjen
ubijen. Niko nije pridavao vaznosti njegovim recima
posto je imao obicaj da laze i da se razmece velikim
pricama, ali postojao je neko ko nije smeo da rizikuje.
To je moglo da znaci samo jedno - ubica je jos medju
njima.
Gospodjica Marpl je izasla ispred kuce i stajala
upravo na onom istom mestu gde je Aleks objasnjavao
inspektoru kako funkcionise pozoriste. Razmisljala
je o sceni, scenografiji, glumcima, trikovima...
Gledala je u kucu i govorila gospodjici Belever:
"Razmisljala sam o madjionicarskim trikovima.
Tako je tesko da, kada ih gledate, shvatite kako
se izvode, a opet, kada vam ih objasne, sve je tako
smesno jednostavno... Ako stvar posmatrate samo
sa jedne strane, samo jednu stranu i mozete da vidite.
Ali, sve se savrseno uklapa kada u mislima razlucite
iluziju od stvarnosti..."
Da bi sprecila da se desi jos neki "nesrecan
slucaj" ona resava da svoje ideje odmah poveri
inspektoru Kariju. Odvlaci ga u salon velikog zdanja
i govori: "Razmisljajte o ovome kao o drami,
a scena je Velika dvorana u Stoningejtsu. Sta se
nalazi iza kulisa?..." Ona nastavlja svoju
pricu, objasnjavajuci inspektoru kao da mu prica
kako je izveden neki madjionicarski trik. Sve deluje
tako jednostavno. Da li je stara gospodjica u pravu?
Pa naravno. Uostalom, kao i uvek...
UKOLIKO STE NEDAVNO
PROCITALI OVU KNJIGU I ZELITE SA NAMA DA PODELITE VASE UTISKE
- UCINITE TO ODMAH... KLIKNITE
OVDE I POSALJITE NAM KRATAK SADRZAJ, UTISAK, KOMENTAR...
UKOLIKO IMATE OVU KNJIGU KAO NEKO YU
(cro-ser-bih-slo-cg-mak) IZDANJE, A MI NEMAMO TAJ OMOT PRIKAZAN
NA OVOJ STRANICI, MOLIMO VAS DA UKOLIKO IMATE MOGUCNOSTI DA
NAM GA SKENIRATE I POSALJETE NA NAS KAKO BISMO DOPUNILI OVU STRANICU