Citajuci ovaj
roman, pronasla sam veliku slicnost sa Agatinom
pricom "Zuti irisi" i sve vreme sam ocekivala
da ce i razresenje zlocina u romanu biti slicno
kao i u toj prici, i da cu napokon biti u prilici
da otkrijem identitet zlocinca (makar i varajuci
jer su radnja price i romana gotovo identicne) ali
kao i uvek Agata me je "presla"... Da
slicnost bude veca, dok je u prici Iris, pokojna
zena bogatasa Bartona Rasela koji je priredio zabavu
u njenu cast obelezavajuci dan njene smrti u restoranu
u kojem je umrla, u ovom romanu Iris je sestra Rozmeri
Barton koja je umrla na isti nacin...
Prica "Zuti irisi" objavljena
je 1939. godine a roman "Iskricavi cijanid"
nekoliko godina kasnije. Ocito je zbog velike sllicnosti
da je Agata htela da razradi jednu odlicnu pricu
u roman dajuci joj potpuno drugaciju dimenziju i
jos jedno ubistvo uz gotovo sasvim slucajno otkrivanje
nacina na koji je izveden jer je gotovo sve vreme
ubistvo delovalo neizvodljivo u drustvu drugih ljudi
u neposrednoj blizini i da je upravo to zbunjivalo
istrazitelje... No, da ne komplikujem stvari, eto
savetujem vam da procitate i ovu pricu (objavljenu
u kolekciji "Problem u Polensi") a zatim
i ovaj odlican roman, koji je nedavno ponovo objavljen
na nasem podrucju posle vise od 20 godina...
Agata nas kroz nekoliko pojedinacnih
prica u prvom delu romana uvodi u likove tako sto
sagledavamo "slucaj Rozmeri Barton" kroz
price sestoro, njoj bliskih ljudi koji su bili prisutni
na veceri kada je ona umrla, ocito otrovana velikom
dozom cijanida u casi sampanjca koji je pila...
To su price Iris Marl, njene sestre, Rut Lesing,
sekretarice njenog muza, Entonija Brauna, njenog
prijatelja, Stefana Faradeja i njegove zene Aleksandre
Faradej, porodicnih prijatelja i njenog muza Dzordza
Bartona...
Iris Marl se seca njihovog detinjstva,
njene uvek vedre i raspolozene sestre i svog zaprepascenja
kada ju je jednog dana zatekla svu u suzama kako
pise oprostajno pismo... i umrla samo nedelju dana
posle... Secala se vremena kada se mlada i lepa
Rozmeri, i pored velikog broja mladih udvaraca,
udala za dosta starijeg Dzordza Bartona. Ona nije
verovala da je Rozmeri ikad bila zaljubljena u njega,
ali je sa njim izgledala srecna. Kao male su ostale
bez oca, a neposredno iza Rozmerinog vencanja, umrla
im je i majka i Iris je otisla da zivi sa svojom
sestrom i zetom. Iako su zivele u istoj kuci Iris
je retko vidjala svoju sestru koja je bila zaokupljena
krojacima, koktelima, bridzom... Rozmeri je nasledila
sav novac po testamentu njihovog ujaka Pola, Rozmeri
je bila pazena, mazena, obozavana i od strane zaljubljenih
udvaraca i od strane svog muza... Zasto bi onda
sretna Rozmeri pisala oprostajno pismo i nedugo
zatim pocinila samoubistvo kako je utvrdjeno, osim
ako to nije bilo samoubistvo vec ... ubistvo?
Posle Rozmerine smrti, u kucu dolazi
i Irisina tetka Lucila, oceva sestra koja je bila
osiromasila zbog finansijskih mahinacija svog sina
Viktora Drejka... Zivot je tekao svojim tokom sve
dok Iris na tavanu kuce nije pronasla zguzvano pismo
u dzepu jedne haljine njene sestre koje je ona ocito
pisala svom ljubavniku... Ko je on bio? Da li je
to bio Entoni Braun koji je tada puno vremena provodio
sa njom, a sada se udvara i Iris... ili je to bio
uticajni politicar Stefan Faradej koga su cesto
vidjali...? Tek, Rozmerin muz ubrzo zatim dobija
anonimno pismo u kojem pise da njegova zena nije
pocinila samoubistvo nego je ubijena. On moli Iris
za pomoc... On zeli da ona proba da se seti svega
cega moze, da razmisli... Ako je tako - njen ubica
je neko ko je to vece sedeo za stolom sa njima...
Rut Lesing, sekretarica Dzordza Bartona,
potajno zaljubljena u svog sefa, mrzela je Rozmeri
Barton... Savrsena, efikasna, pribrana, sposobna...
nije podnosila praznoglavu Rozmeri koja je mislila
samo na haljine, izlaske i zabavu. Rut je godinama
radila za Dzordza, cak i pre njegove zenidbe sa
Rozmeri, organizovala je i njihovo vencanje i obavljala
mnoge njegove privatne poslove. Jednom recju bila
je nezamenljiva. Barton ju je cesto koristio u nekim
tzv. prljavim poslovima, kao kada je trebao da placa
dugove mladog Viktora Drejka i nije zeleo da bude
direktno upleten u to - on je slao Rut. Ona je bila
sigurna da je i Dzordzu na neki nacin stalo do nje...
Samo da nije Rozmeri on bi se sigurno ozenio njome...
Rut Lesing je imala itekako jak razlog da bas ona
bude ta koja ce u njenu casu te noci usuti malo
cijanida...
Entoni Braun, tajanstveni mladic
koji se bavio jos tajanstvenijim poslom. Varalica
ili pripadnik neke "tajne sluzbe". Sta
je on bio? Svejedno, dobro se zagrejao za Rozmeri
ali ne toliko da bi to mogao nazvati zaljubljenoscu.
Zeleo je samo da se dobro provede. No, Rozmeri je
uskoro slucajno otkrila njegovo pravo ime i poreklo
sto je za njega moglo da bude opasno, ali ona nije
bila svesna tezine svog saznanja i cesto se salila
sa njim na tu temu sto njemu nije bilo prijatno.
Morao je da se pod hitno resi Rozmeri Barton. I
on je imao razlog... Ubrzo je upoznao njenu sestru
Iris, tako drugaciju od Rozmeri, i mnogo manje lepu
ali se u nju zaljubio na prvi pogled zbog njene
celokupne pojave koja je odavala stabilan karakter.
Stefan Faradej je imao samo jednu
zelju u zivotu - da se uspne na sam vrh drustvene
lestvice. Poticao je iz jedne sasvim prosecne porodice
ali ju je rano napustio, vredno ucio i radio i vrlo
brzo usao u politicke vode. Ali nije imao visoko
poreklo da bi se uspeo do politickog vrha. Odlucio
je da ga stekne zenidbom. I u tome je uspeo ozenivsi
Aleksandru Hajl, najneugledniju od pet kceri lorda
Kidermistera. I stigao je na vrh. Bas u momentu
kada je pozeleo da ima i ljubavnicu upoznao je Rozmeri
Barton. Ali tu je pogresio jer se Rozmeri zaljubila
u njega i htela da se razvede od Dzordza Bartona
da bi se udala za Stefana, sto njemu nije padalo
na pamet. Morao je da se pod hitno resi nasrtljive
ljubavnice koja ga je stalno zvala i pisala mu na
kucu iako ju je molio da to ne radi, ali nije znao
kako... tek eto mi dolazimo i do njegovog motiva
koji je imao za njeno ubistvo...
Stefanova zena Aleksandra, mozda
ruznjikava i neugledna ali ocito vrlo ostroumna
brzo je shvatila i razloge Stefanove zenidbe sa
njom ali postala i svesna cinjenice da je njen muz
u tajnoj vezi sa Rozmeri Barton. Za razliku od njega,
ona je Stefana zaista volela i nije mogla da se
pomiri sa cinjenicom da bi mogla da ga izgubi...
Bilo bi bolje resiti se nekako Rozmeri... Motiv
za ubistvo - cini se sasvim dovoljan...
Cinilo se cudno, ali cak i Rozmerina
sestra Iris i muz Dzordz mogli su samo dobiti njenom
smrcu. Iris je nasledila njen novac od ujka Pola
kao i napokon cinjenicu da je postala "neko",
sad kada nema Iris koja bi uvek bila najpreca i
najvaznija u kuci... a Dzordz, pa on je sve vreme
znao za njenu tajnu vezu sa Stefanom i priznao je
samom sebi da je tek posle Rozmerine smrti postigao
mir i da su prestale sve njegove patnje zbog raskalasnog
ponasanja njegove zene...
Onda je dobio anonimno pismo i napravio
plan. Posle tacno godinu dana na istom mestu pozvace
iste ljude, napraviti istu atmosferu i gledati sta
ce da se desi... Svako od pozvanih prolazi kroz
svoje vidjenje i secanje na tu noc i kroz svakoga
od njih Agata nam nagovestava da je bas on ubica...
Medjutim, umesto da razresi zlocin,
plan Dzordza Bartona dovodi do jos jedne tragedije.
U drustvu sa njima je ovoga puta i pukovnik Rajs.
On se kod Agate pojavljuje u nekoliko romana. Prvo
pojavljivanje je u romanu "Karte na stolu"
objavljenim 1936. godine gde je opisan kao pomalo
tajanstven po pitanju tacnog posla koji se bavi.
Po svemu sudeci je pripadnik Tajne sluzbe. Cesto
putuje u Afriku. On je crnomanjast, zgodan i jako
preplanuo covek pedesetih godina. Ima mnogo izvora
informacija. Nije se pojavljivao puno u tom romanu
zbog nekih drugih obaveza koje je imao, ali je svojim
informacijama koje je prikupio dosta doprineo toku
istrage. U ovom romanu "Iskricavi cijanid"
o njemu se kaze: "Race je prevalio sezdesetu,
bio je visok uspravan, vojnickoga drzanja, preplanula
lica, kratko podsisane metalnosive kose i lukavih
tamnih ociju... Race nije bio covjek vezan za kucu;
bio je kolonijalni sluzbenik i vecinu zivota proveo
je u inozemstvu... Pukovnik Race nije imao dara
za ono neobavezno cavrljanje, bio je izvrstan model
vrlo tihog covjeka..." Osim u ova dva romana
pojavljuje se jos i u romanima "Covek u smedjem
odelu" i "Smrt na Nilu".
Kao poznanik iz mladosti Dzordza
Bartona i velikog postovanja koje je ovaj imao prema
njemu on je prihvatio da bude na Rozmerinoj zabavi
pre godinu dana ali je bio sprecen, otkazavsi u
poslednjem casu jer nije mogao da doputuje na vreme.
Ovoga puta, Dzordz insistira da on dodje upoznajuci
ga usput sa svojim sumnjama u pogledu smrti svoje
zene i prica mu svoj plan. Oni razmatraju slucaj
i Pukovnik Rajs se ne slaze Dzordzovim planom smatrajuci
da je opasno to sto zeli da uradi i ne zeli da ima
nikakve veze sa tim. Ponovo odbija da ucestvuje
na zabavi... i moli Dzordza da odustane. No, ovaj
je neumoljiv... Kasnije ce se ispostaviti da je
Pukovnik Rajs tamo ipak bio u potaji, posmatrajuci
iz susednog separea dogadjanja za njihovim stolom.
Iako je bio u neposrednoj blizini on ne samo da
nije bio u prilici da spreci zlocin... vec nista
sumnjivo nije ni primetio... Ne vidi nacin kako
je zlocin mogao da bude izveden...
On kasnije uz pomoc inspektora
Betla i glavnog inspektora Kempa pokusava da resi
ova dva zlocina shvatajuci da su povezani. Ubica
Rozmeri Barton se osetio ugrozenim i ubio je ponovo.
Slede razgovori sa gostima Dzordza Bartona koji
su te veceri bili prisutni kao i pre godinu dana,
zatim i sa gostima susednih stolova, sa poslugom
uglednog restorana i svima drugima koji mogu da
budu dovedeni u vezu sa ovim zlocinima... Njihovoj
istrazi prikljucuje se jos dvoje ljudi koji su direktno
upleteni u dogadjanja ali se cini da su iskreni
i u recima i u svojim namerama da pomognu, no jedno
od njih ce ponovo do kraja romana doci u smrtnu
opasnost... Sasvim slucajno dok tri muskarca sede
za malim okruglim stolom u kafeu blizu policijske
stanice, jedan od njih dobija ideju kako je zlocin
mogao biti neprimetno izveden... Otkriva se prava
meta ubice... jer je ocito ubijena pogresna osoba.
Oni zure ne bi li spasili jos jedan zivot. Odlucivace
ponovo sekunde jer se ubica nece ustrucavati da
napadne i treci put ne bi li zastitio svoje interese
i ispunio svoje bolesne zelje i ambicije...