Simpaticno postavljena
radnja romana kao drama (tragedija) u tri cina,
pri cemu se jedno ubistvo desava u prvom, jedno
u drugom, a Poaroova istraga i veliko finale stizu
u zavrsnom cinu. Poaro je naime, na kraju, radnju
postavio malo drugacije - po njemu je redosled ubistava
od pocetka bio pogresan i uporno je tvrdio da je
drugo ubistvo moralo da bude pre prvog i kao obicno
bio je u pravu. Doduse, na svoj nacin. Prvo ubistvo
je zbunjivalo Poaroa i to ne samo njega vec i druge
koji su zajedno sa njim ucestvovali u resavanju
zlocina. Da upoznamo i druge likove koji ce imati
znacajne uloge u ovom romanu. Pre svih, tu je nama
dobro poznati gospodin Satervejt koji se uglavnom
pojavljuje u pricama sa Harli Kvinom (pogledajte
njihovu zajednicku stranicu), zatim u zbirci
prica "The Mousetrap & Other Stories"
gde se pojavljuje sa Kvinom i pukovnikom Melrouzom.
Roman "Tragedija u tri cina" je jedini
roman u kome se gospodin Satervejt pojavljuje i
takodje i jedini njegov dodir sa Herkulom Poaroom.
Zanimljivo je, napomenucu to ovde, kako su Agatini
detektivi prilicno isprepleteni, pa cak iako se
neki od njih ne pojavljuju nikada zajedno u istim
delima, vrlo je realno da mogu da se sretnu samim
tim sto poznaju neku zajednicku osobu. O tome, uskoro
vise na posebnoj stranici o zanimljivostima vezanim
za detektive koji se pojavljuju na Agatinim knjigama.
Da se vratimo mi nasoj "Tragediji
u tri cina" i likovima. Pored vec pomenutog,
gospodina Satervejta, tu je i Ser Carls Kartvrajt
i gospodjica Eg Liton Gor. Kao i na pocetku svakog
dramskog dela, na pocetku ove knjige stoji: Rezija:
Sir Charles Cartwright, Asistenti rezije: Gospodin
Satterthwaite i Gospodjica Hermione Lytton Gore,
Kostimi: Ambrosine Ltd, Rasvjeta: Hercule Poirot.
Agata nas je pokusala zabaviti na njen dobro poznat
nacin, ali ne znam zasto sam ja imala utisak kao
da je tekst sastavljao Poaro... ali taj popis i
uloge koje im je dodelila su mi stalno bile na pameti...
Ser Carls Kartvrajt u cijoj kuci
se na zabavi desilo prvo ubistvo bio je poznati
glumac koji je resio da napusti svoj dotadasnji
poziv i da se posveti sebi, miru, novoj kupljenoj
kuci u malom mestu na obali Engleske, ali kao i
svaki veliki glumac, on nije mogao da prestane da
glumi. Doktor Strejndz na pocetku ovog romana razgovarajuci
sa gospodinom Satervejtom o Ser Carlsu kaze: "Poznajem
ga otkako je bio djecak. Uvijek je bio isti - bolji
glumac u privatnom zivotu nego na pozornici! Charles
uvijek nesto glumi. To je jace odnjega, takva mu
je priroda. Charles ne ulazi u sobu - on izlazi
na pozornicu, a obicno ima spremnu i zgodnu repliku..."
Upravo zato je Poaro i sumnjao da
je prvo ubistvo zaista ubistvo i mislio je da Ser
Carls Kartvrajt pomalo drami vise nego obicno ne
bi li igrao i dalje glavnu ulogu jer u casi koju
je ispio velecasni Babington i koja je za njega
izgleda bila kobna nije bilo traga nikakvom otrovu,
samo je srknuo iz svoje case i posle dva minuta
je bio mrtav. Sve je islo u prilog tome da je u
njegovom koktelu bio otrov ali on nije nadjen. No,
Ser Carls Kartvrajt i gospodjica Eg Liton Gor sumnjaju
u to, uvlace u svoje sumnje i gospodina Satervejta
koji pokusava da nagovori Poaroa da se prihvati
resavanja zlocina, no ni on ne vidi nista sumnjivo,
osim zelje Ser Carlsa Kartvrajta da i dalje igra
glavnu ulogu...
No, kada se mesec dana kasnije desava
drugo ubistvo doktora, Ser Bartolomeja Strejndza
na identican nacin, Poaro priznaje da u tome ima
necega i prihvata ponovno bacenu udicu gospodina
Satervjeta da im se pridruzi u resavanju ovih zlocina,
tim pre sto je prilikom obdukcije doktora Strejndza
pronadjen nikotin, otrov cija koncetrovana tecnost
bez boje i mirisa donosi gotovo trenutnu smrt. Ponovo,
otrov nije nadjen u casi porta koju je doktor ispio
ali je obdukcija pokazala da je to bio razlog smrti.
Poaro i Satervejt koristeci svoje uticaje, poznanstva
i iznoseci sumnje uspevaju da izdejstvuju ekshumaciju
tela velecasnog Babingtona spocetka ove price i
njegova obdukcija pokazuje takodje trovanje nikotinom...
Jos jedna osoba koja je poslala Poarou telegram
sa recima da mora da se vidi sa njim jer ima vazne
informacije o ovom slucaju ubrzo je takodje nadjena
mrtva - u cokoladnim bombonama takodje je bio nikotin...
Ubica je zaista bio nemilosrdan i cinilo se veoma
siguran u sebe...
Tokom radnje romana provlaci nam
se i ljubavna prica Ser Carlsa Kartvrajta i gospodjice
Eg Liton Gor. iako je on bio trideset godina stariji
od nje, njena majka Meri Liton Gor je smatrala da
je on dobra prilika za nju i niposto nije bila sklona
mladom Oliveru Mandersu koji se po njenom misljenju
previse motao oko njene cerke. Veliki i poznati
glumac, godinama neuhvaljiv u razne "ljubavne"
mreze u koje su ga pokusavale uloviti mnoge lepotice
shvatio je da se zaljubio u mladu Eg i uplasen zbog
svog osecaja on resava da napusti mesto u kome se
skrasio i ostavi je da zivi svoj zivot sa mladim
Mandersom koji je po njegovom misljenju bio za nju
najbolji izbor. Medjutim, desava se drugo ubistvo
i Eg mu pise pismo i moli ga da se vrati i da joj
pomogne, tako da se on ponovo obreo u Lumutu u svojoj
staroj kuci. Iako je povod za njegov povratak tuzan,
ubistvo jednog njegovog starog prijatelja, gospodjica
Liton Gor ipak smatra da nije sve izgubljeno i da
ce uspeti da ga ubedi da njoj nije stalo do mladog
Mendersa nego do njega. Do kraja knjige u tome ce
im pomagati gospodin Satervejt i sam Herkul Poaro,
jer su oboje vise puta dokazali da su na strani
zaljubljenih...
Ono sto je takodje zanimljivo za
radnju koja se desava da su na obe zabave koje su
bile organizovane i na kojima su se desila ubistva
bili prisutni manje-vise isti gosti, tako da se
i namece da je neko od njih i ubica. I dok Ser Carls
Kartvrajt, gospodjica Eg Liton Gor i gospodin Satervejt
obilaze sve njih pokusavajuci da saznaju sto vise,
pre svega motiv koji je neko od njih imao da ubije
starog svestenika koji je vodio miran i povucen
zivot, Poaro sedi i uposljava svoje male sive celije
na njegov vec dobro poznat nacin redjajuci beskrajne
kule od karata... I kao i obicno sasvim slucajna
i na izgled nebitna konstatacija o necemu sto nema
veze sa zlocinom pokazace mu pravi put. Na kraju
romana on priznaje da se prvi put suocio sa takvim
motivom ubistva koje je sasvim u skladu sa "tragedijom
u tri cina" i sa prirodom ubice...
Uz svu glavnu radnju pratimo i slucaj
nestalog sluge, osumnjicenog za drugo ubistvo za
kojim policija i nasi detektivi tragaju do kraja
romana, zatim dogadjaje sa jednim od pacijenata
u sanatorijumu doktora Strejndza, upoznajemo detaljno
i ostale aktere ove drame, gospodju Dakres, vlasnicu
modne kuce Ambrosine Ltd, njenog supruga kapetana
Dakresa koji je zaludjenik za konjske trke i malo
vise sklon alkoholu nego sto je to normalno, zatim
Andjelu Satklif mladu glumicu i nekadasnju Ser Carlsovu
koleginicu, zatim ne bas tako mladu spisateljicu
pozorisnih komada gospodjicu Vils koja je u prilicnom
neskladu izmedju svog izgleda, ponasanja i govora
i onoga sto pise i nacina na koji pise kao da su
dve osobe u pitanju a ne jedna... Tu su i vec pomenuta
majka gospodjice Liton Gor, mladi Oliver Manders,
supruga velecanog Babingtona, kao i sekretarica
Ser Carlsa - efikasna gospodjica Milrej koja je
do kraja odana svom poslodavcu i koja zivi i dalje
sa njim u kuci na obali organizujuci mu zivot kao
nekada dok je bio poznati glumac i dok je aktivno
glumio u pozoristu...
Pratimo i slucaj mrlje od mastila
tamo gde joj mesto nije... Otkricemo zasto je i
dokle Poaro pratio gospodjicu Milrej, da li zaista
postoji tajni prolaz u kuci doktora Strejndza, videcemo
Poaroa kako izvodi jedan od dobro poznatih madjionicarskih
trikova... Pored obala Engleske, setacemo i Azurnom
obalom... Agata ce nas opet prosetati kroz obilje
likova, psiholoskih portreta i nece nam dati mira
do kraja romana. Naizgled, nevinim primedbama sugerisace
nam za ubicu ovog ili onog da bi nas kao i obicno
Poaro prenerazio otkricem na samom kraju dokazavsi
da je otrov zaista bio u casi u oba slucaja, dokazao
je i kako se tu nasao i kako je uklonjen i da je
ubica zaista bio prisutan u oba slucaja i kako i
zasto je ubio i treci put... Dokazace i da je redosled
ubistava bio i pogresan i koji je ispravan i zasto
je moralo da bude bas tako, otkrivsi pri tom da
je cak i on u jednom momentu bio meta ubice...
On svoju istragu vodi na samo njemu
znan nacin. Kada su ga nasi "detektivi amateri"
upoznali sa njihovom dotadasnjom istragom u momentu
kada on preuzima slucaj postavlja pitanje ciji ce
odgovor samo njemu nesto znaciti. On pita: "kakvog
su oblika bile case za porto". On svojim
inteligentnim ponasanjem pusta da Ser Carls pokupi
slavu ne bi li jos vise osvojio gospodjicu Liton
Gor, je on kaze "ja slavu vec imam, ne
treba mi". Pre njegovog velikog finala
on organizuje zabavu i poziva sve prisutne na dve
predhodne zabave inscenirajuci pri tome smrt samog
Ser Carlsa posmatrajuci reakcije prisutnih. Jedna
reakcija mu je posebno upala u oci. On nastavlja
da sledi svoj instikt, pri tome pazeci da ne izazove
jos neku nepotrebnu zrtvu. Jer neko nesto zna i
neko je nesto video. On zna ko je to, ali zna i
ubica i spreman je da ponovno napadne...
No, Agata ce ponovo kroz svog glavnog
junaka uspeti da bez daljih zrtava rasvetli i ovaj
dramski zlocin na kraju treceg cina pre nego mali
Belgijanac za sobom spusti zavesu i ove predstave
Ser Carlsa Kartvrajta koja ce najveci utisak ostaviti
upravo na mladu Eg Liton Gor...
Na kraju, jedan zanimljivi detalj koji pomalo oslikava
licnost Herkula Poaroa. Odgovarajuci na pitanje
gospodina Satervejta kako to da ponekad izvrsno
govori engleski, a ponekad kao da mu nedostaju reci,
on odgovara: "Tocno je da mogu savrseno
pravilno govoriti engleski. Ali, prijatelju moj,
ako govorim lose, to mi je velika prednost. To navodi
ljude da vas podcijene. Kazu: ah, stranac... cak
ni engleski ne zna kako treba. Nikako ne zelim uplasiti
ljude... umjesto toga navodim ih da mi se podsmjehuju.
Zato se hvalisem! Pravi Englez cesto kaze:"Momak
koji toliko drzi do sebe ne moze ni izdaleka biti
tako lukav kakvim se predstavlja." Takav je
engleski nacin gledanja. A nije tocan. I tako, vidite,
ljudi prestanu biti pazljivi. Osim toga, to postaje
navika..."
....