Agatha Christie - Agata Kristi - News & Notes - Agata Kristi

Uspeh u mrezi zlocina
Pise: Djorde Bajic
(preuzeto sa: http://www.emagazin.co.yu/)

Iako je proslo gotovo trideset godina od njene smrti, popularnost Agate Kristi ne jenjava. U svetu knjizevnosti poznata kao "Kraljica zlocina", ona je jos uvek pisac sa najvecim brojem prodatih knjiga.

Agata Meri Klarisa Miler rodena je u Torkiju, u Engleskoj, 15. septembra 1890. godine. Sa dvadesetcetiri godine se udala za pukovnika Arcibalda Kristija i sa njim 1919. godine dobila svoje jedino dete, kcer Rozalind. Svoj prvi roman Agata Kristi je napisala 1916. godine, ali nije odmah uspela da pronade izdavaca. Posle cetiri godine cekanja, "Misteriozni dogadaj u Stajlsu" se konacno pojavio u knjizarama. U narednih nekoliko godina popularnost Agate Kristi je postepeno rasla. Prelomni dogadaj se odigrao 1926. godine, kada je Kristijeva nestala na jedanaest dana. Nestanak mlade spisateljice je izazvao senzaciju, jer se sumnjalo na ubistvo. Uskoro se ispostavilo da je Agata ziva i zdrava, ali ona nikada nije htela da otkrije sta se zapravo dogodilo. Ova misterija je doprinela da njene knjige postanu jos prodavanije, a jedno od mogucih resenja je pedesetak godina kasnije ponudio Majkl Apted u svom filmu "Agata".

Svetska slava i milionski tirazi

Tokom spisateljske karijere koja je trajala vise od pola veka, Kristijeva je napisala sedamdesetdevet kriminalistickih romana i zbirki kratkih prica, sest ljubavnih romana (pod pseudonimom Meri Vestmakot), devetnaest uspesnih pozorisnih komada, cetiri knjige dokumentaristicke proze, dve zbirke pesama i knjigu prica za decu. Njeni romani, pripovetke i drame su prevedeni na oko pedeset jezika i prodati u tirazu od oko 200 miliona primeraka. Godine 1971. Agata Kristi je odlikovana najvisim engleskim odlicjem i dodeljena joj je titula baronice.

Svetsku slavu Kristijeva je stekla svojim sestim romanom, "Ubistvo Rodzera Akrojda" (1926). U napoznatije i najbolje naslove spadaju: "ABC ubistva", "Deset malih crnaca", "Nesreca nevinih"... Agata Kristi je sjajno poznavala ljudsku psihologiju i njeni romani nisu puke petparacke krimi misterije. Poznata je njena izjava: "Zlocin je izuzetno otkrivajuc. On isprobava i varira vase postupke, ukuse, navike, stavove, i vasa dusa biva razotkrivena kroz vase akcije."

Vecina romana iz opusa Agate Kristi je prevedena na srpski jezik. Tokom osamdesetih su Matica srpska i Globus objavili vise desetina njenih romana. Kasnije, sa ekspanzijom dzepnih izdanja, ovu tradiciju su nastavili BIGZ, Polaris i Narodna knjiga. Danas se, u okviru popularnih edicija XX vek (Vecernje novosti) i Biseri svetske knjizevnosti (Politika i Narodna knjiga), romani Agate Kristi svrstavaju u grupu knjizevnih klasika, zajedno sa delima Bajrona, Foknera, Kamija, Andrica...

Misterije knjizevnih detektiva

Agata Kristi je jedinstvena i po tome sto je uspela da kreira i proslavi likove vise poznatih knjizevnih detektiva. Njena najpoznatija tvorevina je svakako Herkul Poaro, penzionisani belgijski policajac impozantnih brkova, koji je tokom I svetskog rata emigrirao u Englesku. Poaro je jedini knjizevni detektiv koji se po popularnosti moze porediti sa legendarnim Šerlokom Holmsom. Kristijeva je ovaj lik kreirala tokom pisanja svog prvog romana "Misteriozni dogadaj u Stajlsu". Poaro je uz pomoc asistenta Artura Hejstingsa i svojih "malih sivih celija" odgonetnuo niz izuzetno komplikovanih slucajeva koji su opisani u 33 romana i 65 kratkih prica. Poslednja avantura Herkula Poaroa je publikovana 1975. godine i nosila je prikladan naslov: "Zavesa". Suocena sa vlastitim losim zdravstvenim stanjem, Kristijeva je odlucila da "upokoji" svog najpoznatijeg junaka i sama stavi tacku na svoj bogati opus. Druga poznata kreacija Agate Kristi je gospodica Dzejn Merpl, koja se prvi put pojavila 1930. godine u romanu "Ubistvo u vikarijatu". Tokom cetrdest godina je ova ostroumna dama u godinama, stanovnica malog engleskog mesta Sveti Meri Mid, postala glavna junakinja dvanaest romana i dvadesetak kratkih prica. Pored Poaroa i gospodice Merpl, ne treba zaboraviti Toma Beresforda i Tupens (Mrvica) Kovli, koji su "debitovali" u romanu "Tajni protivnik" (1922). Ovaj dinamicni duo pripadnika dzez generacije otvara detektivsku agenciju "Mladi avanturisti" ciji je moto glasio: "Spremni na sve. Idemo bilo gde... Nijednu nerazumnu ponudu ne odbijamo!"

Filmske, TV i pozorisne adaptacije

Pored brojnih adaptacija njenih romana, Agata Kristi je napisala i nekoliko originalnih pozorisnih komada, kao sto su "Crna kafa" (1930), "Paukova mreza" (1954), "Presuda" (1958), "Neocekivani gost" (1958) i "Pravilo trojke" (1962). "Misolovka", premijerno izvedena 25. novembra 1952. u londonskom Ambasadors teatru, postala je svetski fenomen kao najduze u kontinuitetu igrana pozorisna predstava svih vremena. "Misolovka" je uspesno postavljena i na beogradskoj sceni: verzija ove predstave se vec vise godina sa uspehom prikazuje u Beogradskom dramskom pozoristu.

Film i televizija su bili idealni za prezentaciju Agatinih dela. Prvi filmski Poaro bio je Ostin Trevor, koji se u ovoj ulozi pojavio tri puta, u filmovima "Alibi" (1931), "Crna kafa" (1931) i "Lord Edzver Umire" (1934). Tokom narednih decenija nekoliko glumaca je pokusalo da ozivi malog Belgijanca, a medu najuspesnijima su Albert Fini ("Ubistvo u Orijent ekspresu") i Piter Justinov (u nizu od sest bioskopskih i televizijskih filmova). Godine 1989. je Dejvid Saset postao Poaro u veoma gledanoj i jos uvek aktuelnoj TV seriji, koja je i na nasim prostorima dozivela veliku popularnost. Gospodicu Merpl su na velikom i malom ekranu otelotvorile glumice poput komicarke Margaret Ruterford, Andele Lansberi i Helen Hejs. U periodu 1985-1992. je engleski BBC producirao izuzetno uspesnu seriju u kojoj je gdicu Merpl tumacila Dzoan Hikson. Serija je dozivela svetski uspeh (emitovana je u preko cetrdeset zemalja) i ekranizovano je svih dvanaest romana u kojima se gdica Merpl pojavljivala. Interesantno je da Agati Kristi nisu odoleli ni u Rusiji, gde je snimljeno nekoliko televizijskih i bioskopskih filmova po motivima njenih romana. Tajna uspeha Agate Kristi je fenomen koji nije lako objasniti. Njena popularnost, ocigledno je, ne gubi na intenzitetu ni u novom milenijumu.

Agata na Internetu i u video igrama

Iako su romani najzasluzniji za slavu Agate Kristi, ne treba zaboraviti da je ona jedan od prvih pisaca koji su iskoristili razvoj tehnologije i "preselili" svoja knjizevna dela u druge medije. Majkl Pricard, spisateljicin unuk, je u okviru zvanicne Internet prezentacije posvecene Agati Kristi istakao da je ona razumela moc medija i da je uvek bila raspolozena za eksperimentisanje kako bi doprla do sto sire publike. Kristijeva se nije ogranicavala samo na pisanje romana i prica: na osnovu njenih ideja su radene radio drame, pozorisne predstave, filmovi i TV serije. Za ovu godinu je predvideno i objavljivanje pet kompjuterskih igara baziranih na njenim romanima.

Velika Britanija obelezava 25 godina od smrti Agate Kristi
U cast "kraljice zlocina"
(preuzeto sa http://www.glas-javnosti.co.yu/)

U petak se navrsilo 25 godina od smrti najprodavanijeg svetskog autora kriminalistickih romana, britanske knjizevnice Agate Kristi.

Taj jubilej Britanija ce obeleziti pozorisnim, filmskim i umetnickim festivalima, organizovanim u cast "kraljice zlocina", najavio je njen unuk. Popularnost Agate Kristi ne pokazuje znake slabljenja, a njen komad "Misolovka" u Londonu je nedavno izveden 20.000. put, i najduze je izvodjena predstava na svetu.

"Svi smo veoma ponosni na nju", rekao je knjizevnicin unuk Metju Pricard, koji je pozorisna prava na "Misolovku" dobio kao poklon za deveti rodendan. Od tada, komad je video 20 puta. Povodom 25 godina od smrti Agate Kristi, svih 25 pozorisnih komada britanske autorke bice izvedeno u teatru Palas u primorskom mestu Vestklif-on-Si. Premijera "Misolovke" odrzana je 1952. godine u Londonu.

U Britanskom muzeju bice otvorena izlozba pod nazivom "Agata Kristi i Istok", koja ce prikazati njeno poznavanje arheologije. Agata Kristi redovno je sa muzem, arheologom Maksom Malovanom, posecivala arheoloska nalazista.

U Britanskom muzeju bice izlozena i kopija zeleznickog vagona Orijent Ekspresa u prirodnoj velicini - scena iz jednog od njenih najpoznatijih romana. U Nacionalnom filmskom teatru u Londonu odrzace se filmski festival Agate Kristi, a za televiziju se trenutno snimaju dva nova filma ciji je junak Herkul Poaro.

Izdavacka kuca "Harper Kolins" uskoro ce u prodaju pustiti nova izdanja 20 romana o Poarou i gospodici Marpl. Agata Kristi, koja je umrla 12. januara 1976. godine, napisala je 79 romana i zbirki kratkih prica, koje su prodate u dve milijarde primeraka sirom sveta i prevedene na vise od 50 jezika.

Njen prvi rukopis, "Misteriozna afera u Stajlsu", odbijen je najmanje sest puta pre nego sto je najzad objavljen, 1920. godine. Knjizevnica je pocela da pise tokom Prvog svetskog rata, kada se, radeci kao apotekar, blize upoznala sa svojstvima otrova.

Agata Kristi, koja je zaplete smisljala grickajuci jabuke u kadi, "ubila je" Herkula Poaroa godinu dana pred smrt. On je tako postao jedini lik iz maste cija je smrtovnica objavljena na naslovnoj strani "Njujork tajmsa".

Pozorisni festival posvecen Agati Kristi
Svi komadi kraljice zlocina
(preuzeto sa http://www.glas-javnosti.co.yu/)

U "Palas teatru" u mestu Vesktlif-on-si, na jugoistoku Engleske, od maja do jula 2001. godine odrzan je festival posvecen iskljucivo pozorisnim komadima Agate Kristi. Iako je u svetu najpoznatija po kriminalistickim romanima, kojih je napisala 68, i pricama, "kraljica zlocina" je napisala i 23 pozorisna komada, podseca umetnicki direktor "Palas teatra" Roj Marsden.

Tokom 12 nedelja, od 8. maja do 28. jula, na sceni tog pozorista izvedeni su svi komadi Agate Kristi, a to je ujedno bila i prilika da se oblezi 25. godisnjica njene smrti. "To je prvi put da svi komadi Agate Kristi budu prikazani na jednom festivalu", dodaje Marsden. Agata Kristi je, sa dve milijarde prodatih knjiga, jedan od najuspesnijih pisaca svih vremena.

Integralni tekst romana Agate Kristi citaocima dostupan na Internetu svega deset sati, posle cega misteriozno nestaje (preuzeto sa http://www.knjizara.com/)

Jedan njujorski izdavac elektronskih knjiga stavio je na Internet "Deset malih crnaca" Agate Kristi, s tim sto se ta verzija romana moze citati samo deset sati, posle cega se sama obrise.

Za jedan dolar uplate, na sajtu http://www.rosettabooks.com/ moze se naci integralni tekst romana, koji posle deset sati sam nestane.

"Cak i osoba koja sporo cita taj roman moze da procita za deset sati", kaze direktor "Roseta Buksa" Artur Klebanov.

"To smo uradili kako bismo privukli paznju javnosti na elektronska izdanja. Iz ciste radoznalosti. Trenutno je veoma malo ljudi, cak i medu onima koji su obuceni za nove tehnologije, koji su uopste videli neku elektronsku knjigu", dodaje on.

Elektronska verzija "Deset malih crnaca" zasticena je tako da se ne moze stampati ni prebaciti na disk.

"Prosle godine, oko Bozica, bilo je 500 hiljada ljudi koji su bili u stanju da citaju elektronsku knjigu, uglavnom na kompjuterima po kancelarijama", kaze jos Klebanov. "Procenjujemo da ce ih ove godine, za Bozic, biti 7,5 miliona, vecinom na portabl kompjuterima. A 2002. godine trebalo bi da ih bude vise od 25 miliona".

Obitelj Agathe Christie dozvolila filmasima promjene izvornog teksta
(preuzeto sa http://www.vjesnik.hr/)

Prekidajuci godine napetosti, obitelj popularne britanske spisateljice Agathe Christie napokon je dala filmskom svijetu dozvolu da se njezinim pricama o slucajevima ubojstava da suvremeni »stih«.
Napustajuci desetljeca staro pravilo da se njezina djela moraju strogo drzati teksta i originalnog ambijenta iz njezinih romana i kazalisnih komada, njezini su se nasljednici odlucili za promjenu zbog nedavnog niza hollywoodskih box-office hitova temeljenih na djelu Williama Shakespearea.
»Osjecamo da su u 21. stoljecu mnoge njezine price vrlo aktualne - vjecne«, rekao je unuk Agathe Christie Mathew Prichard u petak.
»Ako moze Shakespeare, mozemo i mi«, dodao je on. »Ne mozete si priustiti da zaostajete. Moja je baka bila inovativna... i ne mislim da bi imala ista protiv da njezine knjige postanu dostupne suvremenim citateljima«.
Spisateljicina obitelj prethodno je inzistirala da se filmovi drze teksta i razdoblja u kojem su napisani, izmedu 1920. i 1960., sto je, kako kazu strucnjaci, odvracalo mnoge redatelje i producente od snimanja njezinih djela.
No, dok bi nova obiteljska pravila mogla izazvati poplavu potencijalnih projekata, Prichard kaze kako ce »Agatha Christie Limited«, tvrtka koja posjeduje i upravlja Agathinim autorskim pravima, nastaviti nadzirati sve moguce adaptacije njezina djela. »Volio bih vidjeti film po Agathi Christie u reziji briljantnog mladog redatelja s vlastitim idejama za publiku 21. stoljeca«. Krimici A. Christie koji su preneseni na veliki ekran ukljucuju "Smrt na Nilu« s Peterom Ustinovom i Bette Davis, »Ubojstvo u Orijent Expressu« i »Svjedok optuzbe«. No, usprkos njezinoj trajnoj privlacnosti, vecinu od njezinih 69 romana i 19 kazalisnih komada nije jos dotakla ruka Hollywooda. S vise od dvije milijarde prodanih knjiga sirom svijeta, Christie, koja je svijetu dala superdetektive Herculea Poirota i Miss Marple, nadmasili su jedino Shakespeare i Biblija.
»Uzbudljivo je pomisliti sto se moze uciniti s Agathom, najvecim piscem kriminalistickih romana«, rekla je Marion Rosenberg, predstavnica »Agathe Christie Ltd« za filmska i televizijska prava u SAD-u. Christie je slavljena zbog nacina na koji odrzava napetost u svojim pricama odvracajuci citatelja s traga i sumnju s ubojice.

NAJPOZNATIJA AUTORICA KRIMICA VJEROJATNO CE BITI OSUVREMENJENA
Unuk Agathe Christie nezadovoljan brkovima detektiva Herculea Poirota

(preuzeto sa http://www.vjesnik.hr/)

Tvrtka koja posjeduje spisateljicinu ostavstinu raspravljat ce i o buducnosti televizijskih serija o Poirotu, koje su dekadama prikazivane na ITV-u s Davidom Suchetom u glavnoj ulozi, koje smo i mi mogli gledati na HTV-u. Postoji i veliki interes da se Miss Marple pretvori u seriju, a ITV je, u medjuvremenu, napravio jos dva Poirota: Ubojstvo u Mezopotamiji i Zlo ispod sunca, koji ce u Velikoj Britaniji biti prikazani vjerojatno krajem ove godine

Tradicionalne oznake detektivskih romana Agathe Christie poput dugackih brkova koje Hercule Poirot redovito frce u potrazi za ubojicom, stilskih salona ili ekscentricnih starih druzica - mogle bi postati dio sjecanja u radikalnom premisljanju kako osuvremeniti kraljicu kriminalistickih drama, filmova i knjiga.

Agatha Christie Ltd., tvrtka u kojoj njezin unuk Matthew Prichard ima malen, ali kontrolni udio, proslog je tjedna stavila moratorij na postavljanje drama koje tvrtka posjeduje, poput "Svjedoka optuzbe", "Paukove mreze" i "I onda nije ostao nijedan". Tvrtka zeli ispitati kako bi se drame mogle prilagoditi 21. stoljecu, prije nego sto izda nove licence za postavljanje predstava. Smatraju da razni detalji, poput rasporeda namjestaja u sobi, odvlace paznju publici.

Poirot s laptopom?!

"Daleko od toga da zelim narusiti atmosferu, no mislim da se ne treba primarno koncentirati na klasicne automobile", kaze Prichard, koji je spisateljicin unuk iz njezinog prvog braka s Archijem Christijem. Dodaje kako u radu njegove bake ima mnogo vise od starih automobila i francuskih prozora. Cini se da su se uzbudljiviji dijelovi u kazalistu nekako izgubili, tvrdi on. "Ona je uostalom pisala o ubojstvima i rjesavanju zlocina", naglasava unuk.

Prichard i Phil Clymer, izvrsni direktor Agatha Christie Ltd., navode kao dobar primjer osuvremenjivanja "Ubojstvo u Orient Expressu", koje je ranije ove godine producirala americka tv mreza CBS, a u kojem Poirota glumi Alfred Molina. Roman je prenesen u 2001. godinu; vlak vuce dizel motor, a ne parna lokomotiva, iako su zadrzani staromodni vagoni. Poirot i dalje ima brkove. "Ali malene, a ne one koje masti voskom i frce", kaze Clymer. "Odjeven je u danasnju odjecu, a ima cak i laptop kompjutor koji mu pomaze u rjesavanju zlocina".

Sve, osim dvije autoricine drame - "Misolovka" i "Ubojstvo je najavljeno" - dio su ostavstine, pa su sada zahvacene licencnim moratorijem. "Mislim da bi se mojoj baki svidjela adaptacija njezinih drama. Trebamo publici u teatru ponuditi vise", kaze Prichard.

Tvrtka koja posjeduje spisateljicinu ostavstinu raspravljat ce i o buducnosti televizijskih serija o Poirotu, koje su dekadama prikazivane na ITV-u s Davidom Suchetom u glavnoj ulozi, koje smo i mi mogli gledati na HTV-u, a ista sudbina ceka i Miss Marple. Postoji veliki interes da se Miss Marple pretvori u seriju, i to otkad je BBC zavrsio adaptaciju 90-ih godina. ITV je, u medjuvremenu, napravio jos dva Poirota: "Ubojstvo u Mezopotamiji" i "Zlo ispod sunca", a bit ce prikazani vjerojatno krajem ove godine. "Istrazivanja pokazuju da je percepcija o Agathi Christie stvorena pomocu televizije. Kod nje ne postoji opasnost da gledatelja ponese ljepota namjestaja na pozornici", objasnjava Clymer.

Nema vise privatnih detektiva

Kao i Clymer, i Prichard je pun hvale za Sucheta. No, nije bio toliko zadovoljan Margaret Rutherford, koja je glumila Miss Marple u cetiri filma 60-ih godina prosloga stoljeca, niti s Peterom Ustinovim kao Poirotom. Oni su bili samo - oni.

Sve 23 drame Agathe Christie trenutacno se priredjuju za izvodjenje na posebnom festivalu u kazalistu u West-cliff-on-Sea, u Essexu, a sprema ih glumac Roy Marsden. On se slozio da sterotipna slika treba izmjene. No, nisu svi obozavatelji spisateljice presretni najavljenim modernizacijama. "Njezina je masta bila najbolja, u usporedbi sa svim drugim piscima krimica. Da je i danas ziva, sigurno ne bi zeljela izmjene. A ne vjerujem ni da to zele njezini obozavatelji. Njezini su saloni samo plus. Ljudi vole tu atmosferu iz 20-ih i 30-ih godina proslog stoljeca. Ne brinu me uvrnuti brkovi. Neka nam bog pomogne ako je osuvremene", tuzan je Colin Dexter, koji je utjelovio lik inspektora Morsea.

Ruth Rendell, koja je stvorila inspektora Wexforda, takodjer je zabrinuta najavljenim promjenama. " Agatha Christie pripada svom vremenu. Ne moze se mijenjati", izjavila je. "Treba imati na umu da osoba kakva je Poirot, privatni detektiv koji pokusava rijesiti umorstvo, danas vise ne postoji", dodaje.

(Priredila Tanja Tolic)

Profesionalan detektivski posao
(preuzeto sa http://user.sezampro.yu/~dejanr/Refer/pc96knj.htm)
Pise: Dejan Ristanovic

Davno sam procitao sve romane koje je napisala Agata Kristi (svi su prevedeni na srpski osim, mislim, The Secret Adversary, The Moving Finger i Postern of Fate; za ovaj poslednji se ne treba ni truditi) tako da bi se reklo da "Internet knjizara" tu nije imala sta da doprinese. Ipak, procitao sam knjigu The Life and Crimes of Agatha Christie koju je napisao Charles Osborne. U biografskom segmentu knjige nije bilo nicega posebno interesantnog - Osborne je angazovan od strane naslednika Agate Kristi da neke njene drame pretvori u romane (do sada su izasli Black Coffie, The Unexpected Guest i Spider's Web) tako da se dobro cuvao da napise bilo sta sto ne bi bilo po volji njegovim poslodavcima. Analiza romana i licnosti u njima je, sa druge strane, veoma temeljna i interesantna. Pri tom se autor trudio da ne otkrije ime ubice u bilo kojoj od knjiga, sto je ucinilo neke diskusije nedorecenim, ali ce cak i veoma pazljiv citalac knjiga Agate Kristi naici na mnoge stvari koje nije znao.

Navescu samo jedan primer. Svojevremeno je u jednoj od diskusionih grupa na Internetu Jade B. Johnson primetio da su Hercule Poirot i Jane Marple strogo odvojene licnosti (ni u jednom romanu ili prici se ne pojavljuju zajedno), ali Poirot poznaje gospodu Oliver (alter ego same Agate), gospoda Oliver se u knjizi "Kod Belog konja" pojavljuje zajedno sa gospodom Dane Caltrop, a gospoda Caltrop se u knjizi The Moving Finger pojavljuje zajedno sa Miss Marple. Dakle, Poirot i Miss Marple postoje u istom virtuelnom univerzumu. Poruka je prenesena u niz news grupa i ocito je dobro zapamcena medu fanovima, ali samo zato sto tada nije postojala Osbornova knjiga. U njoj cete, prostim pogledom u tabelu licnosti, videti da postoje mnogo direktnije veze izmedu ta dva sveta, a primeticete i druge zanimljive "unakrsne reference" medu likovima, pa i bagove u romanima. Što bi rekao Poirot, sistematican pristup resava misteriju...

Misterije Agate Kristi se ne zavrsavaju na njenim knjigama. Verovatno ste citali o dogadajima iz decembra 1926. godine kada je vec veoma poznata spisateljica netragom nestala, uz sumnju da ju je ubio njen muz Archibald Cristie ili mozda njegova ljubavnica. Posle potrage po citavoj zemlji, Agata je pronadena 11 dana kasnije u Jorksiru; citavog zivota je tvrdila da je bio u pitanju gubitak pamcenja, sto je tesko ko mogao da poveruje, ali intenzivna istrazivanja raznih novinara nisu dovela do resenja. Mnogi su mislili da ce tajna biti objasnjena u Agatinoj autobiografiji, koja je objavljena posle njene smrti, ali nista od toga... Sedamdeset pet godina kasnije, novinar Jared Cade je uspeo da resi problem i o tome je napisao knjigu Agatha Christie and the Eleven Missing Days.

Jared Cade je zapravo naveo neke od Agatinih rodaka na iskren razgovor, a onda je povezao te informacije sa nekim fizickim dokazima pronadenim u istrazi. Ispostavilo se da je Agata, uz pomoc rodake Nancy Watts, sama pazljivo planirala "nestanak" kako bi muzu pokvarila vikend sa ljubavnicom. Poslednje sto je zelela bilo je da stvar dode u novine (zapravo se citavog zivota uzasavala skandala) ali je, kao i toliko puta u njenim romanima, stvar posla nezeljenim putem. Rodak je primio njeno pismo sa informacijom kuda je otputovala ranije nego sto je ona planirala, povrsno pogledao tekst i, uz komentar "ah, opet neke ludorije moje snaje", bacio pismo ne procitavsi ga. Posle je bilo sta je bilo.

Knjiga Eleven Missing Days je mnogo vise od objasnjenja "gubitka pamcenja" iz 1926. godine. To je opsezna biografija Agate Kristi, sa mnogo "pikantnih" detalja. Posebno me je iznenadila cinjenica da je Agata u vecem delu zivota kuburila sa parama, sto ne biste ocekivali od nekoga ko proda skoro dve milijarde knjiga. Nevolje su pocele tokom Drugog svetskog rata, kada su Amerikanci prodavali njene knjige i uredno prijavljivali te prihode, ali nisu slali novac "jer je rat". Za to vreme je britanska uprava prihoda zahtevala placanje (zbog rata znacajno uvecanih) poreza i na taj dohodak, iako novac nije dobijen, sto je uvelo spisateljicu u dugove iz kojih se godinama nije mogla izvuci. Eh, nije uzalud Isaac Asimov rekao da bi, ako bi u nekom trenutku zaradio milijardu dolara, sve te pare odneo poreznicima i rekao "evo vam vise para nego sto cete ikada dobiti od mene pod normalnim uslovima, a dajem vam ih uz dogovor da ubuduce ne moram da imam nikakvog posla sa vama".

Preneto sa sajta http://www.nacional.hr/hr/articles/view/13298/
Pise: Janja Franko, 27.11.2002. | br. 367
Ekskluzivno iz Londona
50 godina 'Misolovke' Agathe Christie
Na londonskom West Endu u ponedjeljak, 25. studenoga, svecanom izvedbom kojoj su prisustvovali kraljica i brojne zvijezde, proslavljeno je 50 godina neprekinutog igranja predstave koja je oborila sve kazalisne rekorde
U studenome 1952. kad je detektivski triler "Misolovka" Agathe Christie premijerno izvedena u kazalistu "Ambassadors" na londonskom West Endu, Winstonu Churchillu tekao je drugi premijerski mandat, a general Eisenhower bio je predsjednik SAD-a. Otad se izmijenilo deset britanskih premijera i jedanaest americkih predsjednika, a "Misolovka" je ostala i vec davno usla u Guinnessovu knjigu rekorda, kao najdulje prikazivan kazalisni komad na svijetu. Ni redatelj ni osam glumaca aktualne "Misolovke" nisu se ni rodili kad je predstava premijerno izvedena. Sto komad koji je svoju londonsku premijeru dozivio 1952. i otad do danas neprekidno igra - cini rekordom svih vremena? Na to pitanje nije znala odgovoriti ni sama Agatha Christie. "Nemam recepta za uspjeh komada, a napisala sam i bolje stvari", priznala je. Ta "vojvotkinja smrti", kako su je nazivali (dobila je titulu vojvotkinje od kraljice), upozorila je na svoju osobnu nelagodu pred izmrcvarenim tjelesima i fizickim nasiljem svih vrsta. Priznala je da svoje zrtve najradije truje, a kad to nije moguce, detaljima njihova kraja bavi se sto manje. Kad smo Davida Turnera, dvadesetog redatelja "Misolovke" (no ipak s najduljim 15-godisnjim stazem), upitali da nam pokusa objasniti fenomen uspjeha i dugovjecnost predstave, rekao nam je da je to dobar triler i da kod Agathe Christie nikad sam zlocin nije bio najvazniji, nego rjesavanje zlocina. Ubojstvo je cisto i brzo i ostatak vremena bavimo se trazenjem ubojice. Dobra prica i odsutnost krvoprolica dovoljno su privlacni gledateljima svih dobi da na "Misolovku" mirno dovode djecu i osobe slabijih zivaca.
Predstava se igra svaki dan, neprekidno od 1952. godine i dosad je odigrano vise od 20000 predstava"Misolovka" je nastala iz kratke radiodrame. Kad je 1947. BBC ponudio kraljici Mariji ispunjenje posebne zelje za njezin 80. rodjendan - koncert, operu, Shakespeareovu dramu - kraljica je odlucno odabrala nesto trece: "dramu Agathe Christie", rekla je, a Agatha Christie, koja je bila i ostala do kraja odana rojalistica, napisala je 30-minutnu krimi-pricu "Tri slijepa misa" koju je poslije prosirila u "Milosolovku". Da nije bilo producenta i prijatelja stidljive spisateljice Petera Saundersa, koji ju je neumorno hrabrio, najvjerojatnije od "Misolovke" ne bi bilo nista.
Tri su redatelja odbila rezirati predstavu, cetvrti je pristao pa odustao, jedva se pronaslo osam glumaca koji su bili spremni igrati u komadu. "Obecavam vam da ce komad barem godinu dana ostati na repertoaru nekog kazalista u West Endu", izjavio je svecano Saunders Agathi Christie. "Malo" se ipak prevario sto je na sada vec davnoj proslavi 25. godisnjice i priznao: "Westminsterska opatija, Tower, Buckinghamska palaca i 'Misolovka', to su britanske institucije koje bi samo odluka parlamenta mogla ukinuti." "Misolovku" je Agatha Christie darovala svom unuku Mathewu Prichardu za njegov deveti rodjendan. "Bio je to velikodusni dar moje bake koja tada bas i nije bogzna kako zaradjivala, bila je jos relativno nepoznata", kaze Prichard. "Naravno, trebalo mi je tada dosta vremena da shvatim koliko vaznu i talentiranu baku imam. Ona je za mene bila samo fantasticna baka i netko divan u mojoj blizini. Osim toga bila je veoma skromna i ljudi s kojima nije bila toliko bliska objasnjavali su to sramezljivoscu. Obicavala je pisati knjigu gotovo bez ikakvih zabiljeski, onako iz glave. Znam da je jednom rekla da joj je najbolje vrijeme za pripremu knjige kad pere sudje. Tada najbolje slaze ideje."
U medjuvremenu unuk je svoj rodjendanski dar prodao Peteru Saundersu, a baka je umrla 1976. kao jedna od najslavnijih i najkomercijalnih autorica svijeta. I producent i redatelj slazu se da je popularnosti pridonio Richard Attenborough koji je sa svojom suprugom Sheilom Sim glumio detektiva Trottera u prvoj postavi predstave. "U to je vrijeme vec bio velika zvijezda i privlacio je ljude da ga dodju gledati", kaze nam redatelj Turner. "No nakon 18 mjeseci bilo mu je dosta svakodnevnog ponavljanja istih rijeci i situacija. Nicole Kidman danas ce glumiti samo dva tjedna u nekoj predstavi. Inace, drzimo svjetski rekord i glumca koji je najdulje igrao u nekoj predstavi. Bio je to David Raven u ulozi majora Metcalfea u 4575 izvedaba izmedju 1957. do 1968. Imamo i jos jedan rekord: najdulji staz 'rezervnog glumca'. Drzi ga Nancy Seabroke za ulogu Mrs. Boyle koja je bila na toj funkciji u rekordnih 6240 predstava u vise od 15 godina. Imala je priliku pojaviti se na sceni samo 71 put."
Richarda Attenborougha imali smo priliku sresti u kazalistu St. Martin's dva dana prije svecane proslave. Taj vitalni, dobro drzeci, simpatican glumac i redatelj dovezen je "rolls-royceom". No svojom je jednostavnoscu brzo prevladao razliku izmedju nas koji smo dosli po kisi podzemnom zeljeznicom. Redatelj mnogih velikih filmova kao "Gandhi" za koji je dobio Oscar, "Chaplin" s Robertom Downeyem jr. za kojeg nam je rekao da ga jednostavno obozava, jer da je genijalan, "Mladog Winstona" i mnogih drugih. Obicava reci da mu je draze biti redatelj nego glumac iako su mu obje karijere uspjesne.
Attenborough je imao strpljenja razgovarati s nekoliko televizijskih postaja, saliti se sa svima unatoc dobi od 79 godina. Kad smo ga zamolili da nam isprica svoja sjecanja na autoricu "Misolovke", rekao je da je njega i njegovu suprugu Sheilu Sim za uloge u "Misolovki" predlozila upravo Agatha Christie. "Sjecam se i njezina supruga, arheologa Maxa Mallowana. Bio je 14 godina mladji od nje, no to se nije primjecivalo jer je bila nevjerojatno vitalna. Putovala je s njim po Siriji, Iraku i pratila ga u arheoloskim istrazivanjima. Vjerujem da joj je sirina koju je dobivala tim putovanjima pomogla i u pisanju romana. Poznata je i njezina izjava da je arheolog najbolji muz kojeg zena moze pozeljeti: 'Sto je starija, sve mu je zanimljivija'." Ser Attenborough sjeca se mnogih proslava obljetnica "Misolovke": "Svaka je imala epitet, deveta je bila nevjerojatna, deseta neunistiva, jedanaesta fantasticna, dvanaesta urnebesna, trinaesta monumentalna i tako do 21. No onda je tvorcima epiteta ponestalo rijeci. Svaka se obljetnica slavila s velikom pompom i govorima. Na srebrnom se piru 1977. medju cestitarima nasao i Roger Moore, koji je tada rekao da, iako pripada neznatnoj sacici glumaca koji nikad nisu zaigrali u 'Misolovki', ne prigovara nego cestita."
Uz 17. rodjendan "Misolovke" proslavljen je i 80. Agathe Christie proslavom u hotelu "Savoy" i objavljivanjem njezine 80. knjige. "Ja sam kao stroj za pravljenje kobasica. Cim je jedna gotova, podvezana i odrezana, vec mijesam materijal za drugu", rekla je autorica. Ocekivalo se da ce tradicija uvijek odigranih predstava (ni jedna nije nikad propustena ni otkazana) biti prekinuta 12. sijecnja 1976. kad je umrla vojvotkinja Agatha. No predstava je odigrana do kraja i tek je tada glumac Brian McDermott izisao pred publiku i rekao: "Znali smo da bi nam i ona naredila da nastavimo s poslom, show must go on."
Jos za zivota znala je reci: "Ja volim zivjeti, katkad sam znala biti neraspolozena, katkad divlja, katkad jadna, prekrivena tugom, ali pouzdano znam da je samo biti ziv velika stvar."
Predstava se vec 1974. preselila u nesto vece kazaliste St. Martin's u kojem je i danas i jedna je od atrakcija Londona. Dekor se nekoliko puta promijenio. Od originalnih stvari postoje jos samo stari sat i koznata fotelja. Novi je revolver brat staroga, prodanog na aukciji kod Sothebyja. "Glumci se mijenjaju svakih godinu dana kako bi predstava ostala svjeza", kaze mi mlada glumica Lisa Barry koja glumi Mollye.
"Otkrila sam cari glume na West Endu (gdje je kazaliste St. Martin's). To je san svakog glumca. West End je svjetski koncentrat kazalista, esencija zivota. Mi svi radosno svaku vecer igramo predstavu i dvorana je uvijek puna jer je tjednima unaprijed rasprodana. Igram vec pet mjeseci svaki dan i imam srecu da cu igrati na proslavi 50. godisnjice kad dolaze kraljica i mnogi slavni." "Misolovka" je komad koji je osim na West Endu izvodjen u 44 zemlje, na 24 jezika. Prava za ekranizaciju dobit ce se tek nekoliko godina nakon prikazivanja posljednje predstave."
Slava "Misolovke" potaknula je Britance da jos 1965. osnuju ekskluzivni Mausetrap Club ciji su svi clanovi, prema engleskoj tradiciji, muskog roda. Tradicionalno nepovjerenje prema zenama jos je 1958. Agathu Christie stajalo feministickog ispada, neuobicajenog za tako plahu i povucenu zenu. Kad je stigla u "Savoy" na proslavu 2239. izvedbe "Misolovke" (tom je predstavom komad postao najdulje prikazivani kazalisni komad Londona), portir je nije htio pustiti unutra. No Agatha Christie je na kraju uspjela uci u hotel.
U ponedjeljak, 25. studenoga, na svoj 50. rodjendan, predstava je izvedena 20087. put. Od pocetka do danas 324 glumca pojavila su se u predstavi, 162 zamjene i 20 redatelja. Vise od 10 milijuna ljudi vidjelo je predstavu. U kazalistu St. Martin's izglacano je vise od 100 milja kosulja, 42 milje izglacala je izvjesna gospodjica Maisie Wilmer-Brown, koja je imala u kazalistu najdulji staz kao garderobijerka.
Zanimljiva je prica blagajnice Adelaide Woodvine koja je radila u kazalistu St. Martin's vise od 20 godina i osobno je prodala vise od 2 milijuna karata. Odlazeci u mirovinu ona je priznala da "Misolovku" nikad nije vidjela: "Bila sam placena da prodajem ulaznice, a ne da gledam predstavu."
Pogledali smo predstavu za vas, no na kraju se glumac priblizio publici i zamolio da ne otkrijemo ubojicu kako bi gledatelji koji ce doci iza nas takodjer mogli uzivati i to je strogo cuvana tajna. No ubojica je… ne, ne smijem vam reci. Objesili bi me na Trafalgar Squareu.

Ko kaze da zabavno uvek znaci neozbiljno?
13. 03. 2001.
(preuzeto sa web sajta: http://www.24casa.com/
http://www.24casa.com/article.php?sid=464 )

Svim romanima Agate Kristi dominira dijalog, vrlo je malo naracije i deskripcije. Ovaj koncept je sasvim logican...

Ko kaze da zabavno uvek znaci neozbiljno?

- O cemu pises ovoga puta?
- O knjigama Agate Kristi,onako uopsteno.
- O Agati? - pitala je vidno iznenadjeno.
- Aha, bas o njoj.

Prepoznala sam dva pitanja koja su vrebala u pozadini. Prvo je trebalo da glasi: Pa zar je ona pisac o kome se pise?

Drugo je bilo malo bolje sakriveno: Mislis da ce te neko shvatiti ozbiljno?

Odgovorila sam ,naravno u sebi, da ne narusim konvencionalnost neophodnu u kontaktu sa ljudima koje svrstavam u kategoriju poznanika: Ko kaze da zelim da me svi shvate ozbiljno? Ako trazite u biblioteci nesto sa odrednicom "zabavno" verovatno ce vam preporuciti neku sladunjavo-ljubavnu knjigu, ako ste zensko, ili nesto iz korpusa spijunske ili politicke literature ako ste musko. Nesto od trenutno aktuelnog pisca.

Ipak, postoje dobri izgledi, bar po uvek polupraznim policama da ste vec citali nesto od Agate Kristi. Mozda "Ubistvo u Mesopotamiji", "Tajnu sedam satova", "Deset malih crnaca", ili nesto sasvim drugo? U svakom slucaju nesto nimalo dosadno. Svim romanima Agate Kristi dominira dijalog, vrlo je malo naracije i deskripcije. Ovaj koncept je sasvim logican: na taj nacin se odrzava dinamicnost i blaga napetost sto je osnovna premisa dobrih detektivskih romana.

Posle par procitanih romana uocicete neke tipske likove: mladu zenu snobovskih manira, mladica sa bizarnim idejama, ratnog veterana, stare musicave engleske gospodje...Ipak, ovi likovi ne figuriraju u svesti citaoca samo kao deo dekora romana. Tome doprinose zgodne opaske pisca, poneki neobican i vesto uhvacen detalj koji omogucava da se u svesti stvori slika karaktera. Herkul Poaro je sasvim sigurno, pored Serloka Holmsa najpopularniji detektiv celokupne knjizevnosti. Citajuci neku od knjiga i vi pomlo postajete Poaro. Imate utisak da se trazi i vasa pomoc u hvatanju ubice. Sve je jednostavno, bez natprirodnih sila, bez spiritualnog. Postoje kockice koje treba sastaviti i postoje praznine neophodne da se podstakne masta. Ako na kraju, kad procitate "veliko" resenje misterije zlocina saopsteno u krugu aktera knjige, ispadne da vasa pretpostavka nije tacna ne gubite nista, a dobili ste par prijatno provedenih sati. Zar je potrebna bolja preporuka?

Jos jedna usputna napomena:primetila sam da tzv. laku literaturu najvise napadaju oni cija maksima kad ulazite u njihovu kucu glasi - pronaci sto pre daljinski i ugasiti TV koji upravo emituje neku od meksickih sapunica!

Za Trebinje.Com pise Aleksandra Gojkovic
apsolvent na Katedri za srpski jezik i knjizevnost
matrixaca@bankerinter.net

Ako volite Agatu
(preuzeto sa: http://www.pcpress.co.yu/)
Pise: Dejan Ristanovic

"Kraljica zlocina" je predstavljena mnostvom Web strana, ali zaista kvalitetan pregled njenih dela jos ocekujemo...

Interesovanje za Agatu Kristi je poslednjih meseci poraslo, posto je "Narodna knjiga" objavila dvadesetak prevoda njenih romana. Mora se reci da je prvih pet kola dobro izabrano, posto su uglavnom objavljivani romani koji do sada nisu prevodeni na nas jezik. Šteta je jedino sto su prevodi traljavi – roman Lord Edgware Dies je, recimo, totalno upropascen time sto prevodilac nije shvatio dva glavna "hinta" na kojima se resenje zasniva. Bilo kako bilo, mnogi su citali ove romane i pozeleli da potraze Agatine strane na Web-u.

Strana sa Islanda

Takvih strana ima dosta, ali je njihov kvalitet osrednji... ili cak ispod toga. Jedna od prezentacija koje "spasavaju obraz" ljubitelja velike britanske spisateljice nalazi se na Islandu – englesku verziju naci cete na www.hi.is/~ragnaj/eac.htm. Agatha Christie – The Islandic Homepage, uz korektan graficki izgled, donosi spisak Agatinih romana, njenu biografiju, zanimljive detalje iz zivota, prikaze romana koje pisu posetioci i druge informacije. Posebno je zanimljivo takmicenje, u kome treba da pogodite iz kog je Agatinog romana dati citat ili iz kog je filma neki kadar. Pazite – pitanja su teska, jer autor bira segmente romana koji nisu karakteristicni niti bitni za radnju po kojoj se roman pamti, pa samo najpazljiviji citaoci na osnovu takvog citata mogu da prepoznaju knjigu. Ipak, nijedno pitanje nije ostalo bez odgovora.

Do odgovora bi se lako dolazilo da su dela Agate Kristi publikovana na Internetu, ali kopirajt to zabranjuje... uz jedan izuzetak. Tekst prvog Agatinog romana, The Mysterious Affair at Styles, publikovan je na www.columbia.edu/acis/bartleby/christie/. Za citaoce u Jugoslaviji to je veoma zanimljivo, posto ovaj roman kod nas nije objavljen u poslednjih dvadesetak godina.

Vredi posetiti i Agatinu Cesku stranu (Jan Cermak’s Czech Homepage, www.geocities.com/Athens/Forum/2549/). Jo Strong takode odrzava Agatinu stranu na www.aber. ac.uk/~jjs996/ag4.html – posebno je zanimljiv segment u kome je Jo podelila romane prema oruzju koje je primenjeno. Eto nove klasifikacije detektivskih prica.

Dve konferencije

Agatha Christie: History of the Mystery je prezentacija koju cete pronaci na www.mysterynet.com/history/christie/ – izdvaja je konferencija, u kojoj mozete razmeniti misljenja o Agatinim delima. Nesto kvalitetnija je konferencija koju na adresi www.books.com odrzava Ben Yaffe, autor prve Agatine Web strane (www.dalton.org/ students/bkyaffe/wwwac/achome.html). Za godinu dana je u konferenciju stiglo svega 90 poruka, najzanimljiviji je dokaz da Poaro i Dzejn Marple postoje u istom univerzumu. Kako bi se to dokazalo? Poaro i gospoda Oliver se pojavljuju zajedno u mnogim knjigama, gospoda Oliver se u "Belom konju" pojavljuje zajedno sa gospodom Dane Caltrop, a gospoda Caltrop se u knjizi Moving Finger pojavljuje zajedno sa Dzejn Marpl. Dakle...

I pored Web sarenila, nema prezentacije na kojoj bi bili predstavljeni svi Agatini romani, ili bila izlozena ozbiljnija analiza i kritika, kojoj su posveceni tomovi stampanih knjiga. Eto sanse za vas!

AGATHA CLARISSA MARY CHRISTIE
1890. - 1976.
(preuzeto sa http://www.moljac.hr/)

Agatha Christie rodena je 16. rujna 1890. godine u mjestu Torquay u Devonu, Velika Britanija, kao Agatha Clarissa Mary Milller. Bila je najmlada od troje djece americkog poslovnog covjeka, odgojena i skolovana u Parizu odbacila je glazbenu karijeru zbog pretjerane stidljivosti. Godine 1914. udala se za Archibalda Christiea, vojnog pilota, a sama je postala apotekarka. U pubertetu je pisala pjesme, a zatim "gutala" avanture Doyleova Sherlocka Holmesa i Arsena Lupina. Za vrijeme Prvog svjetskog rata radila je u bolnici i stekla nesto znanja o otrovima koje ce kasnije vjesto koristiti u svojim djelima. Prvi detektivski roman The Mysterious Affair at Styles objavila je vec 1920. godine. Knjigu je objavio izdavac John Lane, koji je objavio njenih prvih sest knjiga. Godine 1926. Agathin je suprug zatrazio razvod jer se zaljubio u drugu zenu. Nakon toga Agatha, vec dodatno uznemirna smrcu majke, tajanstveno je nestala. Cijela Engleska bila je uznemirena njenim nestankom. Pronasli su je tri tjedna kasnije u malom hotelu gdje je objasnjavala policiji da je dozivjela gubitak pamcenja. Bas u to vrijeme William Collins objavljuje njenu knjigu The Murder of Roger Ackroyd, cija joj je domisljatost i zanrovska artikuliranost poptuno ucvrstila reputaciju u ovom zanru i koja je oznacila pravi pocetak njene spisateljske karijere. Godinu dana nakon razvoda (1927.) udala za mladog arehologa Maxa Mallowana (kasnije je dobio titulu sir) koje je upoznala na putu u Mezopotamiju. Veliko joj je nadahnuce bio njegov poziv. S njim je proputovala svijet. Tako su nastali nezaboravni romani: Ubojstvo Roberta Eicoffa, Les u sarkofagu, Ubojstvo u Orient expressu, Deset malih crnaca, Ubojstvo u Mezopotamiji, Sajam zlocina itd. Objavila je 65 detektivskih prica, 12 drama, 16 tomova kratikih prica, dvije poeme i knjigu za djecu Star over Bethlehem. Pod pseudonimom Mary Westmacott objavila je sest romanticnih romana. Prema motivima 22 njena ostvarenja snimljeni su filmovi. Napisala je i vlastitu autobiografiju jednostavno nazvanu An Autobiography, a koja je objavljena nakon njene smrti.

Iako je pred smrt izjavila: Deset godina nakon moje smrti nitko me se nece sjecati, njen opus i dalje izaziva golemu citateljsku pozornost. Knjizari i danas diljem svijeta prodaju od tri do pet milijuna njenih romana na godinu. Citaju je u zrakoplovima, u cekaonicama, u podzemnoj zeljeznici... Godinama je na vrhu liste bestselera. Prema UNESCO-voj statistici prodala je vise primjeraka knjiga, i to u cijelom svijetu, nego bilo koji drugi pisac s engleskog govornog podrucja. Njena djela samo u dzepnom izdanju na godinu se proda u 1,5 milijuna primjeraka. Jos jedna milijarda prodana je na 63 druga jezika. Visu prodaju imaju samo Biblija i Kuran. Djela su joj prevedna cak na 103 jezika, 14 vise nego Shakespearova djela. Za njenu knjizevnu karijeru vezan je jos jedan rekord: u londonskom kazalistu West End njena drama Misolovka prikazuje se vec punih 40 godina! Treba li reci da je dvorana uvijek puna. Godine 1971. dodijeljena joj je titula lady, 1972. njen se vostani kip nasao u londonskom muzeju Madame Tussand, 1973. napisala je posljednji roman, a 1975. umro je inspektor Hercule Poirot, junak njenih mnogobrojnih prica, oniski Belgijanac koji je gubio zivce kad bi mu se crni brk umocio u juhu. Za zivota je rjesavao gotovo nerjesive slucajeve, a pokopan je u Zastoru. Nekrolog mu je tiskan i u New York Timesu. Umro je jer je dosadio autorici, ali je i dalje medu nama, u brojnim knjigama, filmovima i televizijskim serijama.

Za nasu je epohu Agatha Christie od iznimnog znacaja jer je s njenim ostvarenjima engleska skola detektivske proze, ali i kratke price uopce, dosegla svoj kreativni vrhunac. Pored toga Agatha Christie je potaknulai dalji razvoj engleske detektivske price, posebice u Britaniji, gdje se njenim nastavljacima smatraju Ruth Rendell, P. D. James. Helen McInnes i Amerikanka Patricia Highsmith. Od svega potrebni su mi samo stol i pisaci stroj - izjavila je nesudena apotekarka iz cijega su kucnog laboratorija u svijet krenuli detektiv Hercule Poirot i naizgled smusena gospodica Marple, spremni rijesiti i najzamrsenije zlocine ovoga svijeta. Ideje je zapisivala u biljeznice. Osamdeset posto vremena trosila je na smisljanje zapleta, a ostatak na pisanje. Oni koji su je poznavali pricaju o njenoj neurozi i opsesiji deliktom koja joj je omogucila tako plodnu i sretnu karijeru spisateljice. Gdje god je bila, i u najsretnijim i najtuznijim trenucima, misli su joj uvijek vrludale oko zlocina i smisljale nove scenarije za ubojstva. To ju je drzalo gotovo do same smrti. Imala je vec 86 godina i bila slaba i bolezljiva kada je jednog poslijepodneva pozvala svoju prijateljicu na caj. Ova joj je u razgovoru preporucila novi prasak za ciscenje umjetnog zubala. Agatha je odmah zapisala ime proizvoda i kraj toga opasku: Bilo bi moguce organizirati savrseno ubojstvo koristeci kao oruzje prasak pomijesan s arsenom.

Emma Ercoli, koja proucava fenomen kriminologije u literaturi ovako ocjenjuje Agathine romane: Njena djela imaju specifican senzibilitet, bogata su profinjenim humorom. U odredenom smislu to nisu klasicni krimi-romani, nego price koje otkrivaju cijeli jedan svijet sa svojim tradicijama. U njenim knjigama nema sadizma, more, mucenja, tucnjave. Ubojstva se dogadaju blago, u krugu umirovljenih pukovnika, dama s ekstravagantnim sesirima, u salonima s divanima i cvjetnim presvlakama u kojima se posluzuje caj i marmelada od borovnice. To jesu knjige o zlocinima, ali bez prosipanja mucnine. No, razlog vjerovatno lezi i u tome sto se u svojim romanima Agatha Christie drzala onoga sto je najbolje poznavala - britanskog burzoaskog miljea. Sama Agatha o svojim je djelima rekla: Zlocin nije pocetak svega, nego kraj svega. Policijski, detektivski roman za mene je prica o borbi izmedu Zla i Dobra, a moral te price je poraz Zla i pobjeda Dobra. Tema svakog romana jest obrana nevinosti jer je ona bitna, a ne grijeh. Na prigovor kritike da su njeni romani puni banalnosti te da su izvan socijalnog konteksta odgovorila je: Novac, ucjene, ludilo, strast za ubijanjem nisu nikakvi banalni motivi koji tjeraju moje likove na put zlocina. (...) Banalni su usporede li se s americkim djelima kriminalistickog zanra u kojima se lesevi gomilaju, krv tece u potocima, a strah hvata citatelje za grlo. Cak i detektivi snagu i hrabrost traze pomocu "injekcija" burbona. Mojim junacima viski ne odgovara, oni vole vino, i to odredene marke, odredenog godista. Sve je stvar ukusa. U usporedbi s americim krimi pricama njene su price naivne igre u kojima je smrt cista apstrakcija. Dok je ona ubijala bocicama otrova americki su pisci hrlili u sadisticke ispade. Ona je to u listu Times jednom komentirala ovako: Ne volim smrti pune krvi. Ne volim nasilje, trilere. To je cisti sadizam. Ponekad me hvata strah sto zivim u zemlji u kojoj okrutnost zabavlja umjesto da uzasava ljude.

Ono u cemu je Agatha Christie briljirala jeste to sto je majstorica tzv. tehnike zatvorenog kruga. Naime, ona se bavi skupinom jednako sumnjivih osoba, od kojih je jedna nesumnjivo pocinila zlocin. Svakome od likova u nacelu posvecuje jednako prostora. Ne postoji nikakvo isticanje, pa tako ni podjela na glavne likove i epizodiste. Analizirajuci osumnjicene ona ce za svakog posebice stvoriti jake i uvjerljive motive za zlocin. Majstorica je u zavaravanju citatelja, u navodjenju da sumnja u svakog osim u stvarnog pocinitelja zlocina. Osumnjicene eliminira jednog po jednog. Pocinitelj zlocina ne odaje se strogo sve do posljednje stranice. Likovi dosljedno, zapravo ropski sluze enigmi. Svi su "omotani" priblizno istim brojem indicija pomocu kojih citatelj pokusava odgonetnuti tko je od sudionika pocinio nedjelo. Ali citatelj, premda uvjeren da je na pravom putu na kraju biva nasamaren. Ustrajuci na toj tehnici postala je sinonim za takvu vrstu zanra istodobno uvodeci u njega bezocnu jednoobraznost. U njenom knjizevnom djelu sve je predvidljivo - dok sve indicije vode policiju u krivom smjeru Hercule Poirot priprema zamku pravom ubojici, onom sudioniku u kojeg nitko ne sumnja. Ponekad to prelazi u takvu prepoznatljivost da ukoliko zelite otkriti ubojicu prije zavrsetka romana jednostavno posumnjate u najsimpaticniju osobu. Agatha Christie umrla je 12. studenoga 1976. godine.